Kovačićeva je bila “lopta s očima”, a završni čin u izvedbi Josipa Brekala. I okruženju nekolicine francuskih igrača. “Lažnjak” prvi, “lažnjak” drugi, a onda savršena egzekucija. Hugo Lloris bio je nemoćan. Trenutak za pamćenje. Vjerojatno najvažniji u dosadašnjoj karijeri. Ne postiže se svaki dan prvijenac za hrvatsku A reprezentaciju.
“Za mene je to bio poseban trenutak, trenutak koji sam sanjao. I to baš na utakmici koja je meni bila od najvećeg mogućeg značaja, jer sam pratio Svjetsko prvenstvo u Rusiji i finalnu utakmicu kao naš najvatreniji navijač. Sanjao sam dan kad ću postati reprezentativac, a sad sam još postigao i prvi gol u reprezentativnom dresu. I to protiv aktualnog svjetskog prvaka. Što se toga tiče, presretan sam, ali naravno da bih bio puno sretniji da smo utakmicu uspjeli privesti kraju u našu korist.
Mislim da smo u većem dijelu utakmice bili bolja momčad, pokazali smo vrhunsku reakciju poslije susreta s Portugalom. Međutim, morat ćemo poraditi na nekim stvarima, to je svima jasno. Primili smo četiri jako jeftina gola, baš kao i u utakmici s Portugalom. Primiti osam golova u dvije utakmice, koliko god jaki protivnici bili, sigurno nije pozitivna stvar. Međutim, kad stojiš tako dobro na terenu protiv svjetskih prvaka, kao što smo mi stajali u dobrom dijelu prvog poluvremena, to raduje i pokazuje da imamo materijala za budućnost. Ako se posložimo i ispravimo neke greške mislim da ćemo opet gledati vrhunsku Hrvatsku”, kaže Brekalo poslije utakmica koja je, ne samo rezultatski, u velikoj mjeri bila nalik moskovskom finalu Svjetskog prvenstva prije dvije godine.
“Hrvatska je reprezentacija koja vrlo rijetko pobjeđuje utakmice u kojima je lošija od protivnika, mi se za svaku pobjedu namučimo, a vrlo lako izgubimo utakmice u kojima smo puno bolji. A suđenje… Igrali smo protiv Francuske koja je svjetski prvak i država s petnaest puta većim rejtingom od nas, u tom smislu je uvijek lakše neku odluku donijeti protiv nas, nego u našu korist. Međutim, moramo u prvom redu poraditi na našim greškama u igri, svesti ih na minimum i u utakmice u kojima smo bolji odvesti na naš mlin”.
Prije oproštaja, Josip je zajedničku večeru poslije utakmice iskoristio da bi dres u kojem je postigao prvi gol za najjaču hrvatsku vrstu bio garniram potpisima suigrača. Kao preduvjet da uskoro osvane na važnom mjestu u njegovu domu.
“Dres u kojem sam debitirao za A reprezentaciju protiv Španjolske darovao sam bratu koji je bio uz mene od mojih prvih igračkih dana, a čekao sam ovaj trenutak kada postignem prvi gol da uokvirim taj dres. To je za mene od velikog značaja, to je nešto što sanjaš cijeli život i zaslužuje biti na posebnom mjestu, ne samo u srcu i uspomenama”.
U Parizu je pao dogovor da će sljedeći uokviren dres biti onaj poslije pedesetog nastupa za Vatrene…
“Hvala puno na lijepim željama…”.
