Četvrtak je ujutro, još se nije ni razdanilo, a na splitskom stajalištu već nas čekaju vrijedne zaposlenice Gradske knjižnice Marka Marulića, knjižničarka Petra Vicković i vozačica Lukrecija Odrljin, dok nas u njihov raspored upućuje knjižničarka Katarina Sovulj, koja nam taj dan pomaže s terenskim zadatkom koji ćemo pamtiti. Pod njihovim će stručnim vodstvom bibliobus Gradske knjižnice Marka Marulića krenuti prema svojim postajama, mjestima u užoj i široj splitskoj okolici koja su prije ovog hvalevrijednog projekta muku mučila s pristupom knjigama, posebno za onu najvažniju skupinu – djecu i mlade.
Zanima nas je li Petri i Lukreciji teško s ovakvim rasporedom, ustajanjem u ranu zoru i planiranjem aktivnosti za čitatelje koji će, kažu, sigurno već čekati na poznatim lokacijama u njihovim mjestima.
– Ma nema tu teškoća, i Lukrecija i ja smo naviknule – s osmijehom odgovara mlada knjižničarka Petra. – Kad je naša ravnateljica Grozdana Ribičić objasnila što bibliobusna služba znači za kulturu malih mjesta, bilo je jasno kao dan da je ovo odgovoran i izuzetno kreativan posao. Ipak se vraćate na ista mjesta, često susrećete iste korisnike, a morate im ponuditi dobre sadržaje, preporuke, predstaviti im novitete, čuti dojmove o knjigama koje nam vraćaju od prošlog puta. Nas smo dvije dobar tim i mislim da smo dorasle zadatku. Veže nas zadarsko podrijetlo i pozitivna energija – zaključuje Petra.
S njom se slaže i vozačica Lukrecija, inače po struci kineziologinja i bivša ragbijašica, danas izvrsna i iskusna vozačica, koja okom sokolovim promatra cestu i sjajno upravlja robusnim vozilom prepunim knjiga i dječjih igara.
- Slažem se s Petrom, mislim da nam dobro ide. Četiri smo dana tjedno na terenu s bibliobusom, petak je servisni dan kad naše vozilo miruje, a mnogo toga prođemo od ponedjeljka do četvrtka. Ponedjeljkom je raspored naših stanica OŠ Zmijavci – Drum, crkva – OŠ Zagvozd, utorkom PŠ Kostanje – Slime – Nova sela, srijedom OŠ Srijane – PŠ Tugare, a četvrtkom, kao i danas, Radošić – OŠ Brštanovo – Dicmo.
Pitanje kako se Lukrecija snalazi s vožnjom na poprilično zahtjevnim mjesnim cestama stiglo je u pravi trenutak – upravo kad smo nakratko zastali da propustimo vrijednog radnika i njegovih 20-ak ovaca koje su nam se našle na putu pred Radošićem.
- Snalazim se odlično jer već poznajemo ove krajeve. Da, ima uskih cesta, drveća i grmlja uz rubove, tu i tamo kao ovdje pred igralištem imamo malo jače zavoje, ali nema nervoze ni žurbe – poštujemo raspored i idemo polako. Ni ovčice ni psi nisu problem – i oni znaju da smo mi ovdje već domaće.
U etno eko selu Škopljanci na obiteljskom nas imanju, gdje Lukrecija spretno parkira ogroman autobus, već čeka ljubazna domaćica Ivana Škopljanac, koja nam uz kavu i kolače pokazuje automobile koji ulaze na imanje.
- Uvijek su točni! Najčešće ćete ovdje susresti mame koje znaju raspored bibliobusa i dovode svoju djecu da razduže stare knjige i zaduže nove. Ovo je mjesto zgodno kao stajalište jer svi imaju svoj mir, prostora je dovoljno, djeca se malo rastrče, malo prošetaju po busu i izaberu nove knjige, mi odrasli za to vrijeme popričamo, družimo se. Lijepo je, a i važno da Radošić ima načina doći do knjiga a da ne morate odlaziti u prvi veliki grad da biste se dočepali knjižnice. Ovo je velik ustupak zbog kojega je moguće posuditi knjige, djeca se druže, socijaliziraju i stvaraju lijepe uspomene. Nažalost, mi smo malo mjesto koje nema baš neki adekvatan prostor za druženje i kvalitetno provođenje vremena pa bibliobus zlata vrijedi, nama roditeljima važno je znati da djeca imaju pristup knjigama, koje su, usput rečeno, u sjajnom stanju, a knjižnica uvijek nabavi ono čega eventualno nedostaje ili što djeca žele. Suprug mi je pričao da je i u njegovu djetinjstvu bibliobus bio doživljaj i centralni događaj. Ovo je hvalevrijedan projekt koji treba nastaviti živjeti dalje.
Iako smo ih malo prekinuli u ugodnom kružoku s knjižničarkom Petrom koja im je u kutku za igru i odmor čitala slikovnicu, najmlađi su korisnici bibliobusa ipak bili raspoloženi za podjelu dojmova. Ivan iz Osnovne škole Filipa Lukasa probio je led među najmlađim govornicima.
- Bibliobus stvarno dobro dođe da se posudi lektira kad nam nije zgodno odlaziti u Kaštela po knjige. Uvijek se lijepo zabavimo i igramo svaki put kad bus dođe. Ja često posuđujem knjige o nogometu.
S njim se slažu i prijateljice Josipa i Marta.
- Super nam je kad dođe bus, družimo se, čitamo, neki tako nauče i bolje čitati i pisati. Ja idem u treći razred i čitam svakakve knjige, a najviše volim bajke.
- U bibliobusu je stvarno presuper! Ja sam isto treći razred. Djeca se u busu mogu zabavljati, a ne gubiti sate bezveze, ima puno odličnih knjiga, igara i stripova i svakome preporučujem da sam dođe i pogleda. Najviše čitam Čovpasa, stripove i bajke.
Uskoro je po rasporedu bilo vrijeme da se krene na drugu postaju. Nastavnica Ivana Granić dočekala nas je ispred područne škole u Brštanovu, koja pripada Osnovnoj školi Kneza Branimira Donji Muć. Uz nju se u trenutku pred bibliobusom stvorilo dvadesetak učenika od prvog do osmog razreda.
- Učenici su od početka projekta bibliobusa jako zainteresirani zato što područna škola uopće nema knjižnicu, knjige su im teško dostupne jer žive daleko od matične škole tako da im je ovo prilika da dobiju svoj, jedinstven oblik knjižnice. Oni su objeručke prihvatili ovakvo rješenje, oduševljeni su i sjajno funkcioniramo s timom Gradske knjižnice Marka Marulića. I mi nastavnici rado posudimo nešto za sebe – svi smo uključeni.
Uslijedio je jedan od odgovora koji nas je posebno oduševio. Dječak Karlo istaknuo je da najviše voli čitati knjige o kozarstvu, ali da ga općenito zanimaju životinje – taj je dan posudio „Mudrost vukova“.
Iako je Brštanovo malo mjesto, u bibliobusu je za sekundu nastala velika gužva, učenici su se brzo rasuli oko polica sa svojim žanrovskim favoritima, a njihova nastavnica glazbenog tijekom potrage za knjigom iz područja svoje struke rekla nam je da je nedostatak resursa zapravo velik poticaj za kreativnost. Lokalna su djeca uključena u razne projekte, scenske izvedbe, zbor, humanitarne akcije, što je pravi pokazatelj da ondje gdje ima i volje – ima i načina.
Nastavljamo svoj put do posljednje postaje, a to je Dicmo. Ondje nas dočekuje bez konkurencije najveći broj zainteresiranih korisnika bibliobusa, a posebno razoružava njihova želja da pohvale svoju putujuću knjižnicu i kažu što vole čitati. Prije ogromne skupine učenika do mlade reporterke II. gimnazije stigla je djevojčica Ivona koja je pohvalila izbor knjiga, istaknuvši da uvijek pronađe ono što joj je najdraže – pustolovne romane i knjige o vilama i vješticama, a i knjižničarka Petra redovito preporuči neke zanimljive novitete. Dok se jedva snalazimo u razgovorljivoj skupini učenika koji nam pokazuju što su posudili, knjižničarka Petra ističe da je danas tu tek manji postotak njihovih korisnika – ostali su brzinski mahnuli jer su žurili na kazališnu predstavu u Splitu. Jedno je sigurno – u Dicmu među djecom i mladima ne nedostaje interesa za kulturu.
Na putu prema Splitu Petra je zapisala nekoliko čitateljskih želja koje će zasigurno ispuniti drugi put, a vozačica Lukrecija napominje da bi bilo sjajno da im se priključimo i u nekom drugom tjednu te vidimo kako izgledaju ostale rute, ali i čitateljski ukus korisnika s druge strane Splita. Ispunjen radni dan u tom je motiviranom, profesionalnom i kreativnom društvu brzo prošao, a bibliobus se pokazao kao prava riznica znanja i mašte koja je bila prijeko potrebna da mala mjesta s velikim srcem dobiju svoj prostor za čitanje, igranje, posudbu knjiga i sklapanje novih prijateljstava.
