Prije 44 godine, 24. lipnja 1981., u zaseoku Bijakovići, petnaestogodišnja Ivanka Ivanković pošla je prošetati izvan sela sa svojom rođakinjom, godinu dana starijom Mirjanom Dragičević, koja je živjela u Sarajevu, a po običaju preko ljeta dolazila baki i djedu u Međugorje, odakle su joj bili roditelji. Krenule su na obližnje brdo Podbrdo. Htjele su malo porazgovarati. Ivanki je dva mjeseca ranije umrla majka, i tuga zbog gubitka roditelja bila je prevelika.
U jednom trenutku, Ivanka je u daljini vidjela prelijepu ženu u bijelini s djetetom u naručju te rekla Mirjani: „Vidi, Gospa.“ Prestrašene djevojke otišle su pred kuću Vicke Ivanković, koja se nalazi odmah ispod Podbrda, i ispričale što su vidjele. Tamo je bila i Milka Pavlović. Sve su se zajedno vratile na mjesto ukazanja i ponovno ugledale ženu u bijelom, s krunom na glavi i djetetom u naručju. Gospa im je znakom ruke davala signal da joj priđu.
Ivan Dragičević i Ivan Ivanković igrali su nogomet s prijateljima na livadi ispod današnjeg Brda ukazanja. U to vrijeme igralo se do mraka, ali su ta dva Ivana otišla u kuću Ivana Ivankovića gledati košarkašku utakmicu. U to doba nije bilo mnogo televizora u Bijakovićima, a pogotovo ne u boji, pa su mještani većinom gledali televiziju u pet-šest kuća. Dvojica mladića tijekom poluvremena krenula su nešto pojesti u kuću Ivana Dragičevića, kad je do njih dotrčala Vicka i ispričala što su vidjele. Mladići su se odmah zaputili na Podbrdo i svi su vidjeli ženu u bijelini, za koju su pomislili da je Gospa, iako nisu bili posve sigurni. Prestrašeni, dogovorili su se da o tome nikome ne govore i vratili se kućama.
Tog prvog dana Gospa im nije ništa rekla, već ih je samo pozivala rukom da joj priđu. No, iznenađeni i preplašeni, nisu se usudili približiti.
Sutradan su se u isto vrijeme ponovno uputili na Podbrdo. Kasnije su govorili kako ih je "nešto vuklo" da se opet nađu na istom mjestu. Ovog puta s njima nisu bili Milka Pavlović i Ivan Ivanković, nego Milkina sestra Marija Pavlović i desetogodišnji Jakov Čolo. Milka i Ivan nikada više nisu vidjeli Gospu.
Dok su se približavali mjestu ukazanja, zabljesnulo je svjetlo i Gospa je već bila tamo, ovaj put bez djeteta u naručju. Tada su s njom prvi put razgovarali.
Trećeg dana ukazanja, vidioce je pratilo više mještana Bijakovića i Međugorja. Kada je svjetlo zabljesnulo tri puta, djeca su krenula prema njemu. Gospa im se ukazala i rekla: „Blažena sam Djevica Marija.“
Dok su silazili s Podbrda, negdje na pola puta, Gospa se ponovno ukazala – ovaj put samo Mirjani – i rekla:
„Mir, mir, mir – i samo mir. Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, i između ljudi.“
Ovo mjesto kasnije je obilježeno kamenim spomenom s uklesanim Gospinim riječima.
Narednih dana u Međugorje se slilo mnoštvo svijeta. Bilo je to vrijeme komunizma, i tadašnja milicija zabranila je pristup Podbrdu, uvela straže i dežurstva.
Tada je vidioc Ivan Dragičević, zajedno s grupom mladih hodočasnika, počeo imati ukazanja ispod Podbrda, na mjestu gdje je kasnije postavljen Plavi križ. U jednom od tih trenutaka, Ivan je imao iznenadno ukazanje i Gospinu zaštitu pred milicijskom patrolom koja je zauzela glavno mjesto ukazanja.
Gospa se tada ukazivala vidiocima i u crkvi, i u prostoriji kraj župnog ureda, i u polju...
Represivni aparat tadašnje države vodio je djecu psihijatru, socijalne radnice vozile su ih van Međugorja, automobilima u vrijeme predviđenih ukazanja. No, djeca su jednom prilikom zaustavila vozilo u mjestu Cerno, pet kilometara dalje od Međugorja, i ondje im se Gospa ukazala. Ništa nije moglo zaustaviti vidioce.
Režimski pritisak bio je velik. Tadašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko, koji je i sam tijekom mise u prvim danima imao ukazanje, bio je uhićen i zatvoren.
Nisu samo jugoslavenska tajna policija (SDB) i milicija pratili vidioce, hodočasnike i svećenike, već je i sovjetski KGB pratio što se događa u malom, dotad nepoznatom hercegovačkom selu čvrste vjere i hrvatstva – o čemu danas postoje i pisani dokumenti.
Troje vidioca – Vicka, Marija i Ivan – imaju i dalje svakodnevna ukazanja, dok ostali imaju viđenja povremeno, jednom ili nekoliko puta godišnje.
Gospa je Vicki, Mariji i Ivanu povjerila po devet tajni, dok Mirjana, Ivanka i Jakov imaju po deset tajni. Neke se odnose na župu Međugorje, neke na njih osobno, a neke na cijeli svijet i čovječanstvo.
Međugorje je ubrzo postalo jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta, kamo milijuni hodočasnika dolaze, saživljeni u vjeri i molitvi Djevici Mariji.
