Niz tragičnih nesreća proteklih godina koje su na našim autocestama izazvali tegljači nastavljen je jučer, kad je u 15:28 na A1 40-tonski MAN bosanskohercegovačkih oznaka, kojim je upravljao 47-godišnji državljanin Bosne i Hercegovine, naletio na Renault Lagunu turista iz Poljske, pričem je poginulo 11-godišnje dijete, a vozač automobila je teško ozlijeđen, a suvozačica i 3-godišnje dijete lako.
Riječ je o nesreći koja se dogodila gotovo školski, kombinacijom, odnosno negativnom sinergijom najopasnijih utjecajnih čimbenika: umor vozača, korištenje mobitela i vožnja na tempomatu.
Poslijepodnevni sati su vrijeme kada svakog čovjeka, vozača hvata umor, a većina vozača tegljača tada postave tempomat na 90 km/h, kako bi odmarali desnu nogu i olakšali upravljanje. Profesionalni vozači su navikli voziti umorni, jer mnogi uz službeni posao u tvrtki gdje su zaposleni, “na crno” radi jedan ili više poslova, u prijevozu robe i ljudi, piše Željko Marušić za Autoportal.
Naime, propisi EU, Uredba EZ br. 561/2006 o vremenima rada i odmora, iz koje su izvedeni pravilnici na našim cestama definira maksimalno vrijeme vožnje od 4,5 sata, pa pauzu od 45 minuta, maksimalno dnevno 9 sati, dvaput tjedno moguće je 10 sati, tjedno maksimalno 56 sati, a u dva tjedna 90 sati. To se još kako-tako može kontrolirati preko tahografa, premda i tu ima muljaža, ali kako kontrolirati je li vozač na put krenuo mrtav-umoran, pogotovo ako je iz BiH ili neke druge zemlje u okruženju? Teško…
Dakle, zahuktali tegljač održava brzinu od 90 km/h čak i na blagoj uzbrdici, vozač se bori s umorom i snom… Iskustvo mu pomaže da i tako kontrolira situaciju, ali za trenutak mu se oči sklope i – bum!
Naime, tada tegljač nekontrolirano skreće s putanje, izlijeće s ceste, probija zaštitnu ogradu pa se zabija u tvrdi objekt, drugo vozilo, prevrće, ili naleti na vozilo ispred, najčešće posljednje u koloni koja se stvorila zbog gužve.
Rizik povećava korištenje mobitela, pogotovo što mnogi vozači tegljača tijekom vožnje na tempomatu surfaju po internetu, koriste društvene mreže, odgovaraju na poruke. Kako to spriječiti? Povećanim kontrolama, no u trenutnoj je situaciji to praktički nemoguća misija, jer je policije na autocestama premalo da bi mogla učinkovitije kontrolirati ove probleme. Prema to nije jamstvo da je vozač odmoran, treba pojačati kontrole tahografa na granicama i intenzivirati kontrole na autocesti.
Učinkovitije kontrole korištenja mobitela u vožnji, vozača svih vozila, moguće su jedino premrežavanje autocesta radarskim uređajima za mjerenje brzine, s visokorazlučivim kamerama, koje mogu kontrolirati i vezivanje u vožnji. Zbog toga je to prometni prioritet od nacionalnog interesa. Tada bi se i rasteretili presretači, koji bi umjesto neučinkovitog lovljenja prebrzih vozača, primarno kontrolirali upravo ovakve devijacije.
Ono što možemo već danas je – zabraniti vožnju autobusa i tegljača pod tempomatom. Mnogima to neće odgovarati, pogotovo vozačima koji uredno ispunjavaju odredbe o odmorima i vremenima vožnje tijekom tjedna, ali bez toga možemo samo očekivati sljedeću sličnu ili goru prometnu tragediju.
