Da je kvaliteta goriva na našim crpkama dobra, za razliku od situacije početkom 2000-ih kad domaće gorivo nije bilo usklađeno s europskim normama i novim turbodizelskim motorima s direktnim ubrizgavanjem, navodi prometni stručnjak Željko Marušić na Autoportalu.
- Ispunjavaju Europske norme EN 228 i 590. No oni koji češće voze u inozemstvu potvrdit će vam da kad se tankira Austriji i Njemačkoj, pa čak i Sloveniji, automobil s količinom goriva iz spremnika može prijeći pedesetak kilometara više, osjeća se da i ljepše radi i bolje vuče - ističe.
Službeno, kvaliteta goriva na domaćem tržištu jednaka je kao i u razvijenijim zemljama EU-a, jednako kao i kvaliteta brendiranih čokolada, konzervirane hrane, praška za pranje rublja…
- Službeno da, ali stvarno postoje razlike, što je poznato svima i o tome postoje čak i relevantna istraživanja. Usto, kad je u Hrvatskoj posljednji put napravljeno opsežno istraživanje kvalitete goriva? Pod pritiskom medija bilo je to 2014., a prije toga 2006. Kakva goriva točimo na našim crpkama, pogotovo izvan turističke sezone, i kako će na kvalitetu naših goriva utjecati odluka Vlade o limitiranju cijena benzinskog i dizelskog goriva na našim crpkama? - pita se stručnjak.
Kaže da je kvaliteta goriva, a to se tiče energetske vrijednosti, čistoće i aditiva, važna za performanse i potrošnju goriva te pouzdanost, odnosno trajnost vitalnih dijelova i sklopova, u sustavima napajanja i izgaranja.
- To je posebice važno kod novih motora, benzinskih, dizelskih i hibridnih, koji su odreda opremljeni turbopunjačima, složenim sustavima visokotlačnog ubrizgavanja te pročišćavanja ispušnih plinova. Zbog toga se na našim tržištima nude i goriva premium kvalitete, Premium, Class, Q Max, Ecto…- objašnjava.
Napominje kako se posljedice točenja goriva neodgovarajuće kvalitete ne osjete se odmah (osim ako nije riječ o velikim poremećajima kvalitete, većem udjelu nečistoća i vode).
- Kod benzinskog goriva je usto važan i oktanski broj - svi suvremeni benzinski motori imaju kompresijski omjer 10:1 i viši, usto s turbopunjačem i za njih je znatno bolje koristiti skuplje 100-oktansko gorivo. Štiti motor od opasnog detonantnog izgaranja, a usto smanjuje potrošnju goriva za 1 do 2 posto, što kompenzira višu cijenu - navodi.
Stručnjak dodaje da su vitalni dijelovi motora, poput visokotlačnih brizgaljki, turbopunjača, pročistača krutih čestica (dizelskog DPF i benzinskog GPF) projektirani za izdržati 250.000 km.
- Kod nas se to često događa nakon 100.000 km, ponekad i ranije. A samo jedna brizgaljka goriva stoji 2.500 do 4.000 kn, turbopunjač 10.000 do 20.000 kn, DPF 8.000 do 12.000 kn. U porastu je biznis servisa koji čiste DPF, premda u razvijenijim zemljama to nije potrebno, a servisnim protokolom suvremenih automobila nije ni predviđeno (jedino izmjena) - navodi.
Problem je kod nas riješen, smatra, jer su premium goriva na hrvatskim crpkama nudila ono što je na bogatijim tržištima standard.
- A standard bi se, slikovito, mogao usporediti s 'budget' proizvodima - čokoladom s manjim udjelom kakaoa, ribljim konzervama s manje ribe, mesnim okruglicama s manje mesa, praškom za rublje s manje najvažnije i najskuplje supstance. Tako je, budimo realni i s gorivom.
Država je, umjesto smanjenja trošarina i poreza, pribjegla smanjenju trgovačkih marži. Pritom je, uvođenjem jedinstvenog ograničenja cijene, za benzinsko, odnosno dizelsko gorivo, poništila važne efekte, odnosno koristi premium goriva. Naravno da će distributeri sada prestati nuditi kvalitetnije i skuplje premium gorivo, odnosno plasirat će samo onu količinu koju ne mogu skladištiti, kako bi pričekali ukidanje ove odredbe. A vlasnici najsofisticiranijih, dakle i specifično najopterećenijih, moći će kupovati samo osnovno gorivo, čiju kvalitetu odavno nitko nije kontrolirao - smatra stručnjak.
Ističe da će na gubitku biti svi.
- Na gubitku će biti svi, jer je ova odluka Vlade protivna stručnim, ekonomskim i tehničkim kriterijima te je u funkciji političkog marketinga. Eto, Vlada vodi računa o interesima građana, odnosno vlasnika automobila… Zbog toga su nužne sljedeće mjere:
1. Kratkoročno: omogućiti distributerima da uz obično gorivo po ograničenoj cijeni nude i premium gorivo po tržišnim uvjetima, čak i po cijenu manjka ponude običnog goriva.
2. Dugoročno: trošarinu goriva mijenjati ovisno o socijalnim, gospodarskim i turističkim prilikama. Nije nam u interesu da naši građani odlaze tankirati u istočna susjedstva, a itekako nam je nacionalni interes, kao dominantno cestovnoj turističkoj destinaciji, turiste privlačiti i za nekoliko postotaka nižom cijenom goriva nego u turističkom okruženju - zaključuje Marušić.
