Studenti medicine iz godine u godinu ostvaruju sve lošije rezultate iz mnogima najzahtjevnijeg kolegija – onog iz anatomije. Zaključio je to za portal Srednja.hr profesor Ivica Grković, koji rezultate ispita pohranjuje i prati već 20 godina, otkako je preuzeo vodstvo Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Splitu. Za razdoblje od akademske godine 2013./2014. do 2022./2023. uočio je silazni trend, kako ukupne prolaznosti, tako i većine pojedinih ispitnih komponenti, posebno kontinuirane provjere znanja.
Pojasnimo – ispit iz anatomije ima četiri komponente: kontinuirana provjera znanja, odnosno kvizovi, te pisani, usmeni i praktični dio. Ovaj profesor primijetio je još jedan zabrinjavajući trend – kada su u pitanju rezultati ispita iz anatomije i kada se gleda distribucija prema ocjenama kandidata koji su uspjeli položiti ispit, posebno je uočljiv trend rasta prolaznih ocjena (dovoljan) na račun smanjenja vrlo dobrih i izvrsnih ocjena.
Rezultati ispita iz anatomije sve lošiji, studenti sve ravnodušniji prema ocjenama
– Rezultati usporedbe su objektivni pokazatelji slabijeg uspjeha na ispitu koji je ‘pao’ za više od jedne cijele ocjene u 10-ak godina. Rezultati kontinuirane provjere znanja (kvizova) su u deset godina slabiji za oko 16 posto! Što se tiče subjektivnog dojma, istaknuo bih razliku koju na nastavi ne mogu ne primijetiti: u zadnjih nekoliko generacija se kod većeg broja studenata uočava nezainteresiranost i manjak brige za vlastito (ne)znanje. Ranije je studentima koji se nisu za nastavu pripremili na odgovarajući način zbog toga bilo neugodno, a danas će mnogi odmah i otvoreno reći da ne znaju, dok njihova neverbalna komunikacija daje do znanja da ih zbog toga nimalo ne grize savjest. Ravnodušnost kod studenata tumačim i kao osobni nastavnički poraz, iskren je Grković.
Mogući razlozi ovih promjena, ali i sve lošijih rezultata, mnogobrojni su – od promjena načina učenja među generacijama do pada motivacije, a tu su i neki drugi čimbenici, poput onog da interes za studij medicine među maturantima ne raste.
– Zanimanje za studij medicine među srednjoškolcima stagnira ili pokazuje trend blagog pada zadnjih godina, što rezultira upisom (dijela) kandidata slabije motivacije i slabijih radnih navika. Poplava izvrsnih ocjena u srednjoj školi onemogućava stvarno i objektivno procjenjivanje kvalitete akademske izvrsnosti i kompetencija kandidata koji postaju naši studenti pa je teško korelirati srednjoškolske rezultate s trendovima prolaza na anatomiji. Mislim da današnji ‘super-odlikaši’ i oni od prije deset ili dvadeset godina nisu isti. Značajno su se promijenili i načini učenja, živimo u vremenu instant-kulture kojoj je jedna od glavnih odlika manjak strpljenja i ustrajnosti. A takozvani veliki kolegiji na studiju medicine, od kojih je anatomija prvi s kojim se studenti susreću, zahtijeva jako puno truda, upornosti, aktivnog učenja i nadasve izvrsne organizacije raspoloživog vremena. Mislim da sve veći broj naših mladih kolega ima problem u prihvaćanju i ‘življenju’ navedenih realnosti, ističe Grković.
Uče napamet po ‘starim’ pitanjima
Grković dodaje da je pandemija znatno utjecala na sposobnost i kapacitete svladavanja izazovnih kolegija na medicini, a veliki problem leži i u činjenici da brojni studenti uče ‘samo za prolaz’. Neki se, kaže Grković, jako trude rekonstruirati ispitna pitanja nakon svakog ispitnog roka s ciljem sastavljanja studentskih repozitorija ispitnih pitanja.
– Određeni broj studenata se priprema za pisani ispit isključivo tako da nastoje popamtiti ‘stara’ pitanja i odgovore, a dali su si truda i napraviti ispitne skripte za praktični i usmeni dio ispita. Ove skripte sadržavaju popise anatomskih struktura koje se koriste na praktičnom ispitu te sažete verzije odgovora na pitanja iz usmenog dijela ispita. Često me na usmenom ispitu ‘uhvati tuga’ kad slušam odgovore koji su napamet naučene fraze iz te skripte, a kad se postave potpitanja nastane panika i instantna zbunjenost. S druge strane, neki me od mladih kolega zrelošću svojih odgovora i zaključivanja na usmenom ispitu znaju ganuti, gotovo do suza. Nema veće sreće za nastavnika kad se to dogodi, iskren je Grković.
A može li studentima medicine u tako uspješnoj pripremi ispita pomoći umjetna inteligencija? Internet, digitalni repozitoriji anatomskih tekstova i slika, videozapisi koji omogućavaju promjenu/pojačavanje ‘realnosti’, kao i umjetna inteligencija, mogu biti od pomoći u savladavanju anatomije, tvrdi Grković, ali uz dozu opreza.
– Ovi su mediji posebno korisni za razumijevanje zahtjevnijih anatomskih odnosa i koncepata, na primjer u neuroanatomiji. Neki su tako dobro osmišljeni da izazivaju ‘wow’ efekt. Ipak, svi oni kriju i jednu zamku koje studenti moraju biti svjesni. Oslanjanje na ove medije i njihova pasivna upotreba veoma često kreira percepciju potpunog razumijevanja određenih anatomskih činjenica i odnosa, studenti imaju dojam da su sve razumjeli i shvatili. A onda kad budu upitani da koncepte i činjenice objasne, nerijetko nastane tajac i konsterniranost. Studenti često znaju reći kako im se činilo da su uz ove medije gradivo naučili, kažu da su mislili da znaju, ali kad budu upitani da naučeno reproduciraju, shvaćaju koliko je ‘rupičasto’ njihovo znanje, objašnjava Grković.
Dodaje da je jedini način za stjecanje točne procjene vlastitog znanja, a posebno razumijevanja, prepričavanje/tumačenje nastavnog materijala sebi ili svojim kolegama u vježbovnoj skupini, a za to je, kaže, potrebno mnogo truda.
– Naši studenti vam mogu posvjedočiti da mi taj pristup na nastavi anatomije, posebice praktičnoj, uporno potičemo stalno ih propitkujući i motivirajući ih na aktivno učešće u radu malih diskusijskih skupina, naglašava Grković.
Da bi se negativni trendovi preokrenuli, a kvaliteta pripreme studenata poboljšala, prvi korak je upravo ovo – skretanje pažnje na problem negativnih ispitnih trendova. To je, dodaje, činjenice koja se ne smije ‘gurnuti pod tepih’.
– Mislim da se o metodologiji i rezultatima provjere znanja na fakultetima općenito premalo razmišlja i govori. U nedavno objavljenom radu sam u zaključku naglasio da bi bilo jako dobro kada bi o ispitima i uspješnosti prolaza svih kolegija, i pretkliničkih i kliničkih, na svim medicinskim fakultetima u Hrvatskoj postojali dostupni podatci koji bi bili vidljivi u godišnjim izvješćima o nastavim aktivnostima pojedinih fakulteta. Ovakvi podatci gotovo da i ne postoje, a bez njihove objave i analize nemoguće je uvesti bilo kakve mjere ili poboljšanja. Povjerenstvo za nastavu splitskog medicinskog fakulteta je lani napravilo pravi korak u ovom smjeru prikazom podataka o prolaznosti na prvom ispitnom roku za sve kolegije svih naših studijskih programa u akademskoj godini 2023./2024. Sljedeći korak je dublja analiza ovih rezultata i razloga koji su do njih doveli te razvoj strategija koje će pomoći ublažavanju ili ispravljanju negativnih trendova. U ovim procesima očekuje se puna, aktivna participacija studenata, upozorava Grković, koji će nastaviti s istraživanjem rezultata ispita.
S obzirom na to da ovaj profesor iza sebe ima 12-godišnje iskustvo rada na Zavodu za anatomiju Sveučilišta u Melbourneu, otkud je i došao u Split, usađena mu je posebna osjetljivost prema ispitima i rezultatima ispita, pa je s istom pažnjom i posvećenošću pristupio i kada su u pitanju rezultati ispita iz anatomije u Splitu.
– Mislim da od svih dijelova edukacijskog procesa, provjera znanja (ispiti) predstavlja najosjetljiviji dio, posebno iz perspektive studenata. Budući da ispit iz anatomije ima četiri komponente koje se različito i zasebno vrednuju, a ispitnih je rokova četiri do pet za svaku akademsku godinu u kojoj anatomiju sluša i polaže stotinjak studenata, možete zamisliti s kakvim obiljem podataka se kod analize suočavamo. To nam ujedno daje mogućnost veoma precizne i pouzdane analize trendova, što je i jedan od ciljeva praćenja ispitnih rezultata, zaključuje Grković.
