Dok najbolji hrvatski tenisači love novu završnicu Davis Cupa, Split se priprema za svoje mjesto pod suncem u teniskom svijetu.
Na Firulama će se od 20. travnja igrati ATP Challenger 80, nagradnog fonda 46.600 eura. Dugo su zaljubljenici u tenis sanjali da će u Splitu gledati profesionalni teniski turnir, a zahvalu mogu uputiti Ismaru Moraliću, Zagrepčaninu i splitskom zetu, koji se zajedno sa svojom entuzijastičnom ekipom izborio da se ovaj turnir uvrsti u ATP-ov kalendar.
Tako će se grad u kojem su ponikli brojni vrhunski tenisači napokon naći na teniskoj mapi svijeta. Tim povodom smo porazgovarali sa Ismarom, koji nam je sa zadovoljstvom otkrio sve što nas je zanimalo u vezi ovog događaja, koji će sigurno privući na Firule velik broj zaljubljenika u tenis.
Tenis se vraća na neki način u Split. Kako ste uspjeli u tome?
- Grad Split ima bogatu tenisku tradiciju, uostalom, ove godine navršava se 70 godina od osnutka Teniskog kluba na Firulama.
Kroz sve te godine postojanja, klub je iznjedrio brojne tenisačice i tenisače koji su igrali za reprezentaciju Jugoslavije, odnosno Hrvatske. Dovoljno govori podatak da je čak pet igrača iz jednog kluba bilo unutar Top 10 na ATP ljestvici, a Mate Pavić i broj 1. Četiri tenisača su ili igrala ili osvajala Grand Slam. To je raritet u svjetskim razmjerima! U jednom trenutku, došlo je do obostrane želje između nas kao agencije s jedne, te ATP-a s druge strane da se u Hrvatskoj pokrene još jedan turnir uz Umag. Zahvaljujući reputaciji agencije Play.hr i brojnim poznanstvima s ljudima iz svijeta tenisa, dobili smo idealan termin za organizaciju te krenuli u realizaciju projekta.
Tko vam je najviše pomogao?
- Organizacija turnira na ovoj razini je izrazito složen proces koji zahtijeva maksimalni trud i predanost velikog broja ljudi, bez čije pomoći je realizacija ovakvog projekta nemoguća. Dosta ljudi je uključeno u ovaj projekt i ne bi htjeli nekoga izdvajati kako ne bi nekoga izostavili. Međutim, moramo svakako izdvojiti grad, odnosno institucije koje djeluju unutar grada, te ljude koji vode TK Firule.
Bez potpore gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, pročelnika Mate Omazića, ravnatelja Javne ustanove športski objekti Split Tomislava Borozana, Splitskog saveza športova, te naravno direktora teniskog kluba Ivice Kekeza, ovaj projekt ne bi bio ostvariv.
Jesu li već neka imena potvrdila svoj dolazak?
- Puno je igrača već prijavilo svoj dolazak, međutim ne bih još o imenima jer preliminarne prijave traju još četiri tjedna, a nakon toga se formira lista po ATP ljestvici na osnovu koje najboljih 40 igrača ulazi direktno u turnir. Trenutno je prijavljeno preko 50 tenisača.
Koji hrvatski tenisači bi mogli nastupiti?
- Svi su dobrodošli. Naravno da su domaći tenisači prioritet svakog turnira. Uostalom, ovakvi turniri se i organiziraju kako bi prije svega domaći tenisači uštedjeli vrijeme i novac putujući svijetom u borbi za ATP bodove.
U ovom trenutku mogu reći kako smo u kontaktu s većinom igrača iz naše Davis Cup reprezentacije, koji su se raspitivali o turniru i najavili svoj dolazak. Teško je u ovom trenutku reći kako će izgledati situacija na ATP ljestvici kroz idućih 5 tjedana, međutim, bilo bi nam izrazito drago vidjeti na turniru i Matu Pavića, Bornu Goju, Viktora Galovića, Duju Ajdukovića, Matiju Pecotića i Franka Škugora. Zadovoljstvo bi bilo gledati Ivu Karlovića, ukoliko odluči ponovo igrati na zemlji.
Poznato je da je Hrvatska zemlja s neobično puno igrača dobrog servisa, a njima pogoduje brža podloga, pa ipak vjerujemo da će domaći turnir imati prednost pri odabiru u njihovu kalendaru.
Split i možda ATP turnir kategorije 250 u budućnosti? Kakve su šanse?
- Nije zabranjeno sanjati, ali u ovom trenutku nije niti pretjerano realno. Ukidanjem starog formata Davis Cupa, većina zemalja s puno jačim gospodarstvom od Hrvatske je ostala s mogućnošću gledanja vrhunskog tenisa na ATP razini kroz jedan ili nijedan turnir! Samim time i tzv. waiting liste za Challenger turnire, kakav je i ovaj naš, postale su jako duge jer termina jednostavno nema. Na njih se u ovom trenutku čeka i po nekoliko godina, a kada se dobiju, najčešće se radi o terminama koji su rijetko kad idealni, a bolji termin je teško dohvatljiv. Vjerujem da nije ni potrebno spominjati koliko smo zadovoljni sa terminom kojeg smo dobili.
Organizacija turnira iz serije 250, pa barem i onog minimalnog propisanog nagradnog fonda iziskuje davanja koja premašuju milijun eura. Također, zbog velikog interesa nemoguće je dobiti licencu te se ona mora otkupiti od nekog već postojećeg turnira, a ta se davanja onda penju i na nekoliko milijuna eura. Nažalost, obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, ne vidim da će se u Hrvatskoj u skorije vrijeme igrati još neki turnir poput onog u Umagu.
U koga najviše vjerujete od mladih hrvatskih tenisača?
- Tenis, kao i većina sportova, pojedinačnih ili momčadskih, svejedno, nije predvidljiv. Radi se o svakodnevno mukotrpnom radu, koji iziskuje mnogo odricanja, a na kraju često nije mjerilo niti talent, niti voljni moment, već financijske mogućnosti roditelja. Za razliku od mnogih zemalja koje imaju sustav financiranja već od ranijih dječjih kategorija, u Hrvatskoj se stvari najčešće svode na roditeljske financijske akrobacije, koje su presudne u tome koliko neko dijete ili formirani igrač na kraju ostvari u svojoj karijeri, neovisno o talentu ili voljnom momentu.
Moćnih sponzora koji su potrebni ne bi li se nekoga izguralo na pravi put je malo, a i oni često koriste gospodarsku situaciju kako bi eventualno pomogli kroz kompenzaciju. Ilustracije radi, prvo pitanje koje organizatori turnira dobiju od sponzora jest 'može li se sponzorstvo riješiti kroz kompenzaciju?'. Naravno, svatko se pokušava uključiti koliko može te su mu i organizatori na tome zahvalni, no ovdje je riječ o profesionalnom tenisu u kojem se igrači natječu za bodove i financijska sredstva. Određena kilaža ili litre nečega teško mogu zatvoriti financijsku konstrukciju turnira koja je u startu zadana, a troškovi enormni.
Zato se ne bi upuštao u neke procjene kada su u pitanju mladi tenisači, već bih apelirao na sve da se potrudimo dati maksimalnu podršku svim našim tenisačima koliko god je to više moguće. Talent je uvijek bio prisutan, a oni će svojim uspjesima to vratiti. Uostalom tradicija govori dovoljno sama za sebe, od Mitića, Palade i Punčeca, preko Pilića i Franulovića, do Prpića, Majoli i Ivaniševića, Ljubičića, Karlovića i Ančića pa do najmlađih Čilića, Pavića, Martić, Vekić i Ćorića...
Tri Grand Slama u singlu, dva osvojena Davis Cupa, Svjetsko momčadsko prvenstvo u Düsseldorfu, Hopman Cup te brojni Grand Slam naslovi u paru ili mixu. Za uspjeh se ne treba bojati, ali njega će bez veće potpore biti sve teže ostvariti.
