O čemu se točno radi? Grad Split je objavio prethodno savjetovanje za modernizaciju javne rasvjete na području grada. Procjena je kako bi realizacija projekta koštala 62 milijuna kuna s uključenim PDV-om. Iza „modernizacije“ se krije pojednostavljeno rečeno zamjena žarulja. Projekt ne uključuje izmjenu rasvjetnih stupova koji sve češće padaju, kao ni izmjenu električnih instalacija. Mijenja se 15 000 rasvjetnih tijela na gradskim ulicama, prometnicama, trgovima… i rasvjeta u tunelu kroz Marjan.-objasnio je na početku Jakov Prkić vijećnik Pametno za Split i Dalmaciju.
Zanimljivo je kako unatoč velikoj vrijednosti projekta projektant nije izabran natječajem već temeljem bagatelne javne nabave za usluge do 200 tisuća kuna. Natječaj je napisan tako da favorizira jednog proizvođača rasvjetnih tijela i jednu tvrtku izvođača sa šireg splitskog područja.
- Traži se npr. da izvođač radova ima iskustvo u montaži 300 tunelskih svjetiljki dok ih tunel kroz Marjan ima 134. Također ponuđač mora imati 14 košara za obavljanje radova. Sve to pogoduje jednom izvođaču. Treba li napominjati da se radi o istom projektantu rasvjete za pristupnu cestu prema POS zgradama na Kili, zbog koje je padala javna nabava više puta. Zato uostalom cesta i kasni, a i plaćamo je više nego što je bilo planirano. Kad se oduzme vrijednost radova u tunelu ispada da svaku svjetiljku u prosjeku plaćamo 3000 kuna po komadu, 3.000 kn. Zanimljivo je kako od trenutnog koncesionara za održavanje javne rasvjete Grad Split može nabaviti LED rasvjetna tijela po cijeni 311-1300 kuna po komadu, što je za tri do čak deset puta jeftinije.
Ova modernizacija obavlja se po ESCO modelu po kojem se iz uštede za električnu energiju plaća obnova javne rasvjete. Model je odabran nakon izrade Studije izvodljivosti uz besplatnu pomoć konzultanata EBRD-a. A kako se besplatno ne dobiva baš tako kad je banka u pitanju Prkić je tražio od Grada Splita ugovore ili sporazume sa EBRD-om i Studiju izvodljivosti.
- Još čekam odgovor. Mnogi gradovi već napuštaju ESCO model pa je tako npr. Samobor zamijenio 7800 svjetiljki za 10 milijuna kuna što iznosi nešto manje od 1300 kuna po svjetiljci. Jednostavnom računicom da se zaključiti kako bi ovim modelom platili „zamjenu žarulja“ barem 30 milijuna kuna više nego da to napravimo po modelu grada Samobora. Nejasno je zašto Grad Split tijekom pripreme dokumentacije i projektnog zadatka nije ispitao cijenu LED rasvjetnih tijela na tržištu. U srpnju 2018. godine na Bačvicama su promijenjena 82 rasvjetna tijela i ugrađene svjetiljke s GPRS vezom i GPS pozicioniranjem kako bi se s njima pojedinačno upravljalo s daljine. A Grad Split nikada nije iznio podatke koliko smo time uštedjeli na potrošnji električne energije na Bačvicama te koliko puta i u kojim prigodama smo pojedinačno gasili rasvjetna tijela ili smanjivali svjetlosnu jakost. Nemamo ni podatak koliko nas košta mobilna GPRS veza svake svjetiljke sa središnjim sustavom za upravljanje. Pogađate da se baš i takve svjetiljke traže u dokumentaciji o nabavi. Iz dokumentacije je također nejasno i tko nakon pet godina preuzima trošak tog GPRS-a i koliko će to koštati Grad Split. Zato je logično zapitati se zašto gradonačelnik Krstulović Opara i savjetnik mu Budiša uporno pokušavaju provući ovakav način modernizacije javne rasvjete – kaže Prkić i zaključuje – Jedini način da Split konačno krene naprijed jest napuštanje ovakvog modela upravljanja. Nema više 'ja tebi, ti meni', to upropaštava naš grad, troši gradski novac kojeg onda nema za parkove, vrtiće ili ceste, za brojne potrebe naših sugrađana u svakodnevnom životu.
