Mali, okrugli i pomalo gumasti kolačići od ljepljive riže osobito su popularni u Aziji, ali već dugo u njima uživaju i Europljani. Mochi postoji u raznim varijacijama, a najčešći su daifuku - okrugli kolači punjeni različitim sastojcima poput tradicionalne paste od graha, crnog sezama, kikirikija, pa čak i sladoleda. Kako bi bio što privlačniji, nerijetko ga se i boja jestivim bojama.
Kako je tijesto napravljeno od rižina brašna neutralnog okusa, mochi se poslužuje i sa slanim jelima, najčešće juhama i grickalicama. Priprema mochija počinje dugotrajnim procesom mljevenja riže kuhane na pari ili u vodi, obično sorte mochigome, pa zatim oblikuje u gustu i homogenu smjesu, koja se zatim se razvalja i oblikuje u loptice.
Iako navodno potječe iz Kine, mochi se stoljećima povezuje s Japanom. Prvobitno se pojavio tijekom razdoblja Yayoi, željeznog doba kada su u njemu uživali samo bogataši, i bio je omiljen sve do razdoblja Heian (zadnjeg razdoblja klasične povijesti Japana, koje se smatra vrhuncem kulture), kada se uobičajeno pripremao i posluživao tijekom vjerskih svečanosti jer su ljudi vjerovali da donosi sreću i zdravlje.
No, omiljeni slatkiš mnogima je donio nešto posve suprotno - gušenje i smrt, najčešće tijekom novogodišnjeg slavlja u Aziji.
Zbog gumaste i ljepljive teksture treba ga osobito oprezno jesti, u malim zalogajima, kako bi se izbjegle nezgode i nesreće. Prema japanskim medijima, većina onih koji su hitno primljeni u bolnicu zbog gušenja mochijem su ljudi u dobi od 65 godina ili stariji, ali znaju nastradati i djeca. Svake godine kolačići od riže odnesu više života.
Odlučite li isprobati mochi, koji se može kupiti i u našim trgovinama azijske hrane, dobro ga i polako žvačite, piše Dnevnik.hr.
