Europski sud je detaljno ispitao prigovore podnositelja i argumente tužene države te utvrdio da dva kaznena postupka koja su se vodila protiv podnositelja zahtjeva, "Planinska"" i Fimi Media", iako su se oba odnosila na korupciju, nisu bila na drugi način povezana.
Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu Ive Sanadera koji je tvrdio da je Ustavni sud bio pristran prilikom odlučivanja o njegovoj ustavnoj tužbi vezanu uz predmet 'Planinska'. Ovu je odluku objavio Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJ) Dana 30. travnja 2026. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) donio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva u kojoj je utvrdio da Ustavni sud nije bio pristran prilikom odlučivanja o ustavnoj tužbi Ive Sanadera ( članak 6. Konvencije).
Predmet spora pred Europskim sudom odnosi se na pitanje pristranosti Ustavnog suda prilikom odlučivanja o ustavnoj tužbi podnositelja zahtjeva Ive Sanadera (dalje: podnositelj zahtjeva) u predmetu „Planinska“ zbog toga što je u ustavnosudskom postupku sudjelovao sudac R.M. koji je u predmetu „Fimi Media“ bio branitelj jednog od suokrivljenika podnositelja zahtjeva. Europski sud je detaljno ispitao prigovore podnositelja i argumente tužene države te utvrdio da dva kaznena postupka koja su se vodila protiv podnositelja zahtjeva, „Planinska“ i Fimi Media“, iako su se oba odnosila na korupciju, nisu bila na drugi način povezana. Također, Europski sud je smatrao da odluke domaćih sudova u predmetu „Fimi Media” nisu sadržavale utvrđenja koja bi mogla prejudicirati pitanje krivnje podnositelja zahtjeva u kasnijem postupku u predmetu „Planinska”.
Europski sud posebnu je važnost dao argumentu zastupnice da je od imenovanja R.M. na Ustavni sud (a time i prestanka njegova angažmana kao branitelja u predmetu „Fimi Media”) proteklo više od četiri godine. Također Europski sud nije smatrao da je R.M. u svojem postupanju kao branitelj suokrivljenika podnositelja zahtjeva u kaznenom postupku „Fimi Media“ iskazao osobnu pristranost prema podnositelju zahtjeva u kasnijem i nepovezanom predmetu „Planinska“. Konačno, Europski sud je smatrao da ništa ne upućuje na to da su suci Ustavnog suda u predmetu „Planinska” bili pod utjecajem predmeta „Fimi Media“, već je ustavno-sudska odluka sadržavala samo jednu kontekstualnu referencu na predmet „Fimi Media”, koja je bila ograničena na konkretnu pritužbu podnositelja zahtjeva u vezi s velikim brojem istodobnih kaznenih postupaka koji su se protiv njega vodili.
Suci Ustavnog suda ispitali su navode podnositelja zahtjeva u predmetu „Planinska” isključivo na temelju tog spisa predmeta. Uzimajući u obzir gore navedene argumente zastupnice i činjenice predmeta, Europski sud je utvrdio da se strahovi podnositelja zahtjeva u pogledu nedostatka nepristranosti Ustavnog suda u kaznenom postupku „Planinska“ zbog prethodnog sudjelovanja suca R.M. kao branitelja suoptuženika podnositelja zahtjeva u nepovezanom kaznenom postupku, ne mogu smatrati objektivno opravdanima. Sukladno tome, Europski sud je utvrdio da je zahtjev podnositelja Ive Sanadera očigledno neosnovan te ga je odbacio, navodi se u priopćenju.
