Pripadnici "Škverskog bataljuna" iz Udruge veterana Domovinskog rata "Brodosplit" polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća odali su počast poginulim hrvatskim braniteljima škvera i pripadnicima Torcide u Parku hrvatskih mučenika u Brodosplitu i na sjevernoj tribini poljudskog stadiona.
Tim su činom obilježili 32. obljetnicu svečane prisege pripadnika 158. brigade HV-a jedne od postrojbi izniklih od pripadnika "Škverskog bataljuna".
Uz predsjednika UVDR Brodosplit Gorana Kosora počast su odali članovi Udruge Dalibor Radmilo, Velimir Strinić, Senka Bilić, Jadranka Odak, Branko Jelavić, Vlado Vuković, Marijan Jukić, Damir Mravak, Zdravko Malkić, Joško Dadić, Robert Barač i Damir Tadić.
Cvijeće su položili i svijeće zapalili Dalibor Ramilo i Senka Bilić te Velimir Strinić i Jadranka Odak, a riječ Božju predvodila je Senka Bilić.
Škverski bataljun svoj ratni put početkom 1992. godine preselio je s druge strane škverske žice - u Loru.
Pola godine, od lipnja 1991. do siječnja 1992. godine škverski je bataljun branio grad i Domovinu od srbočetnika i JNA stacioniranih u Lori na prvoj crti obrane - škverskoj žici.
U tom mučnom periodu tko zna koliko granata, raketa i metaka je rasuto po Splitu, no na sreću osim par ranjavanja, žrtava nije bilo.
Zapovijedi tadašnjeg ministra obrane RH Gojka Šuška od 27. prosinca 1991. godine do 4. veljače 1992. godine osniva se 158. brigada HV-a, za čijeg se zapovijednika imenuje pukovnik Stipe Bilokapić, a njeno zapovjedništvo smješta se u samoj vojarni Lora koju su hrvatske snage preuzele 4. siječnja 1991. godine nakon napuštanja neprijateljskih snaga.
Svečana prisega časnika, dočasnika i vojnika 158. brigade HV organizirana je na Poljudu 29. veljače 1992. godine. Poljud nije slučajno izabran. On je tijekom cijele 1991. godine služio kao logistička baza tadašnjim postrojbama HV i ZNG, a dvadesetak njegovih djelatnika i igrača u kolovozu 1991. godine priključuje se 1. bojnoj 114. brigade ZNG.
Slijedom preustroja vod Hajduka prelazi u sastav 158. brigade te se aktivno uključuje i u zahtjevnu organizaciju svečane prisege.
Nakon svečanog mimohoda pripadnika brigade, postrojavanja i davanja svečanog čina prisege pred više desetaka tisuća ljudi na zapodnoj tribini splitskog Poljuda nazočne su domoljubnim pjesmama podupirali Marko Perković-Thompson, Ivanka Luetić, Ibrica Jusić, Daleka obala, Zbor Brodosplit i drugi..
Riječ Božju i blagoslov dao je fra. Ante Bilokapić tadašnji gvardijan samostana sv. Ante u Poljudu.
Prisega je okupila sve važnije čimbenike Grada Splita i HV a predsjednik Franjo Tuđman u ime Vlade nacionalnog jedinstva kao svog izaslanika poslao je dr. Zdravka Tomca.
Od važnjih, uz Zdravka Tomca možemo spomenuti; predsjednika skupštine općine Split Petra Slapničara, predsjednika Kriznog vijeća Zvonimira Puljića, d. Zvonimira Markovića, dr. Miju Vrljička, dr. Antu Nosića, sekreterijat NO, Mladen Bujas, organizacijiski odbor Jure Strinić, predstavici HV, Mate Viduka, Petar Šimac, Sveto Letica, Ante Čatlak, Zdravko Škarpa, Žarko Tole,Luka Vujić, Ivo Jelić.
Predstavnici financijskog sektora Frane Mitrović i Mladen Rakelić, predstavnike splitskih poduzeća, Špiro Vukman, Ante Letica, Juraj Buzolić, Mislav Bezmalinović i mnogi drugi.
U travnju 1992. godine 158. brigada HV dobila je zadatak osiguranja državne granice Hrvatske na širem području Buškog blata i planine Kamešnice zbog mogućeg neprijateljskog srbo-četničkog-JNA probijanja livanjske bojišnice.
Istovremeno jedna satnija dobila je zadaću osiguravanja položaja na planini Svilaji na drniškom ratištu. Nakon što je poginuo Bilokapić (1. svibnja 1992.), zapovjedništvo brigade preuzeo je u svibnju 1992. Branko Švragulja.
U srpnju iste godine 158. brigada HV bori se na južnom bojištu u završnim operacijama oslobađanja prostora dubrovačkog zaleđa i formiranja crte obrane iznad Popova polja, a u snažnim borbama na južnom bojištu, gdje je djelovala do listopada, postrojba je pretrpjela gubitke od 2 poginula te je imala desetke ranjenih pripadnika.
Nakon povratka u Split, u skladu s procesom preustroja HV/ OSRH 158. brigada HV tijekom prosinca 1992. godine preustrojava se u 6. domobransku pukovniju HV.
Brigada je imala i svoj himnu koju je napisao i uglazbio Saša Lakić, a izveli su je Pero Panjković, Ivanka Luetić i tadašnja klapa Delfini s poznatim tenorom Špirom Jurićem, a o istoj je snimljen i spot kojeg je moguće pogledati na YouTube-u.
Goran Kosor, dragovoljac škverskog bataljuna, tadašnji Pomoćnik zapovjednika 158. brigade HV za ustroj i popunu kazao je sljedeće.
"Dok čovjek živi nemoguće je zaboraviti osjećaj ponosa i ljubavi dajući prisegu svojoj Domovini pred punim poljudskim tribinama prepunih hrvatskih stjegova. Nakon punih godinu dana u hrvatskoj odori, bojišnica, zatočenja... dobili smo priliku prisegnuti Domovini što je bilo predivno iskustvo puno emotivnih naboja", kazao je.
Velimir Strinić, dragovoljac škverskog bataljuna, tadašnji Načelnik za financije objasnio je što su rat i ljubav prema domovini uspjeli.
"Rat i ljubav prema domovini ujedinili su ljude različitih zanimanja i životnih poziva, što se vidjelo kroz različitost pripadnika 158. brigade. Prvi smo krenuli s obračunima plaća/formacija na računalu što je kasnije postao temelj za ostvarivanje prava stradalih, te zbrinjavanje oboljelih, ranjenih i, nažalost, poginulih branitelja", zaključio je.
