Vijesti o mogućem MOL-ovu preuzimanju Naftne industrije Srbija (NIS) od većinskog vlasnika, ruske tvrtke Gazprom, sve pod imperativom američkih sankcija, izazvale su lavinu raznovrsne kombinatorike na većem dijelu europskog jugoistoka. Navedena mađarska petroenergetska kompanija koja u svom sastavu drži većinski udio u hrvatskoj INA-i, s NIS-om bi preuzela i npr. njegov lanac benzinskih crpki u Rumunjskoj i Bugarskoj, kao i zrele izglede za daljnjim širenjem u tim zemljama.
Također, hrvatski naftovod Janaf bi ostao na milost i nemilost tako ojačalome MOL-u koji bi ga mogao i sasvim eliminirati. No to su samo neki od mogućih efekata MOL-ova regionalnog rasta, a ne treba zaboraviti da ista grupacija posjeduje još i slovački Slovnaft. Za Srbiju, međutim, i dalje je najvažnije da sasvim izađe iz neizvjesnosti oko prava na uvoz i rafiniranje nafte u NIS-ovim pogonima u Pančevu.
Dodatna koncentracija tržišne moći
S druge strane, ako tu tvrtku preuzme MOL onda bi ju lako mogla zadesiti loša sudbina INA-e, nekadašnjeg najvećeg proizvodnog i tržišnog subjekta u datom sektoru i regiji. Unutar stručne javnosti nitko ne dvoji da bi ekonomski i energetsko-politički efekti toga bili više nego značajni. „To preuzimanje znatno bi učvrstilo poziciju MOL‑a kao dominantnog regionalnog igrača u lancu od transporta do rafinerijske prerade nafte i maloprodaje naftnih derivata“, potvrdio nam je Vladislav Brkić, dekan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, dodajući kako konkretni tržišni i energetsko‑politički učinci ovise najviše o uvjetima pod kojima bi ruski kapital i utjecaj zaista bili zamijenjeni nekom novom, većinski neruskom vlasničkom strukturom.
Po njegovu mišljenju, u tom bi scenariju bilo realno očekivati dodatnu koncentraciju tržišne moći u segmentu fosilnih goriva, zasad na prostoru Mađarske, Srbije, Hrvatske i Slovačke. Nadalje, tome ne bi bilo zgoreg posvetiti veću regulatornu pažnju zbog mogućih ograničenja tržišnog natjecanja i učinaka na krajnje potrošače. No što se tiče drukčije pozicije samog NIS-a, Brkić dijeli stajalište kako iskustvo INA-e pokazuje da preuzimanje od strane regionalnog partnera može dovesti do velikih promjena, piše Deutche Welle.
Ugovorna zaštita strateškog odlučivanja
„Točnije, do premještanja ključnih upravljačkih funkcija", precizirao je on za DW, „kao i do racionalizacije proizvodnog portfelja, te do preispitivanja uloge pojedinih rafinerija, ovisno o tome kako se uklapaju u ukupnu optimizaciju mreže rafinerija unutar iste grupacije." U slučaju da MOL integrira i Pančevo, uz postojeće svoje rafinerije, naš sugovornik drži kako su moguće i promjene u opsegu prerade i investicijskim prioritetima. „Ipak, državna uključenost Srbije i američki uvjet potpunog izlaska ruskog vlasnika daju Beogradu određeni prostor da ugovorno zaštiti kontinuitet rada ključne infrastrukture i zadrži dio utjecaja na strateške odluke“, napomenuo je dekan zagrebačkog RGNF-a.
Upravo izostanak toga momenta, naime, u Hrvatskoj je upamćen kao početak teškog pada INA-e i općenito nacionalne petroenergetike, nekoć okosnice ukupne hrvatske privrede. Krucijalne upravljačke ovlasti nad INA-om, podsjećamo, u ruke MOL-a su prešle čak i bez apsolutno-većinskog dioničkog paketa, ali zacijelo u kriminalnim okolnostima. No zatim je Mađarska uzela opstruirati hrvatsko pravosuđe, a politika se pokazala jalovom u navodnim pokušajima da INA-u „vrati kući“. Nakon svega, mađarska kompanija sada potencijalno u šaci drži i Janaf koji u biti nema za koga raditi, osim za NIS i MOL.
Neizvjesna i sudbina riječke rafinerije
No, u najnepovoljnijem scenariju otvara se rizik da dio transporta sirove nafte prema Srbiji bude preusmjeren, a za Mađarsku je dan-danas u igri i onaj iz Rusije. „Tako bi se s Janafa prešlo na budući mađarsko‑srpski naftovod, što bi dugoročno moglo smanjiti prihode Janafa i posredno oslabiti pregovaračku poziciju Hrvatske u regionalnoj logistici transporta nafte“, upozorava Brkić. Paralelno, integracija NIS‑a u MOL‑ovu mrežu po njemu nameće pitanje buduće uloge jedine preostale rafinerije INA-e u Rijeci, nakon gašenja one u Sisku.
Neizvjesno je, dakle, hoće li riječka rafinerija ostati strateški važan kapacitet za opskrbu Hrvatske i susjednih tržišta ili će, ovisno o poslovnoj logici proširene MOL-grupe, biti pod pritiskom dodatne racionalizacije. „A to u hrvatskoj javnosti već pobuđuje prijedloge da država proaktivno razmotri modele jačanja vlastite kontrole nad tim kapacitetom kako bi ublažila moguće negativne posljedice odluka donesenih izvan Hrvatske. Ali i da na taj način osigura strateške rezerve nafte, naročito u vremenima opće geopolitičke nestabilnosti“, prenio nam je Vladislav Brkić.
Okoli okopnjeli
Konačno, u širem kontekstu aktualnih tržišnih i geopolitičkih nestabilnosti, on nas je uputio i na jedan dodatni problem Hrvatske – aktualnu razinu popunjenosti njezina skladišta plina u Okolima nedaleko od Zagreba. Naravno, danas je to jednako strateško pitanje kao i sigurnost opskrbe naftnim derivatima. Hrvatsko podzemno skladište plina trenutačno je slabije popunjeno, niti trećinski, dok je EU-prosjek i dalje nadpolovičan.
Osim što nije optimalno za razdoblje pojačane potrošnje, time se povećava i osjetljivost sustava na hladne valove, te na cjenovne šokove po veleprodajnim tržištima i eventualne poremećaje u uvozu preko LNG-terminala. „U tom smislu, razina popunjenosti nije samo operativna već i važna energetsko–sigurnosna i politička tema, osobito danas kada pojedini regionalni akteri jačaju svoju ulogu u opskrbi fosilnim gorivima“, zaključio je Brkić.
