Na današnji dan 2007. godine preminuo je hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović.
Dragutin Tadijanović, jedan od najvažnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, rođen je 4. studenog 1905. u malom slavonskom selu Rastušje pokraj Slavonskog Broda. Odrastao je u seljačkoj obitelji kao najstariji sin Mirka i Mande Tadijanović, u bliskom doticaju s prirodom i ritmovima seoskog života – temama koje će kasnije obilježiti njegov poetski izraz.
Pjesnički put započeo je još kao gimnazijalac, u petom razredu, kada su mu se javile prve inspiracije za stihove. Iako je isprva upisao studij šumarstva na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu, njegov stvaralački duh ipak ga je odveo na Filozofski fakultet, gdje je diplomirao južnoslavenske književnosti i filozofiju.
Tadijanović je kroz život obnašao različite kulturne i obrazovne dužnosti: bio je korektor u Narodnim novinama, honorarni predavač na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, urednik književnih izdanja te član i ravnatelj Instituta za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU), gdje je radio sve do umirovljenja 1973. godine.
Njegova poezija prepoznatljiva je po jednostavnosti, intimnosti i snažnoj emocionalnoj povezanosti sa zavičajem. U vremenu kada su u književnosti još odjekivali modernizam i ekspresionizam, Tadijanović je stvarao slobodnim stihom, njegovao osobni ton i povremeno se vraćao narodnim oblicima izražavanja. Nije pratio književne modne pravce, nego je razvijao vlastiti, nenametljiv ali snažan poetski glas, često s nostalgičnim i refleksivnim temama. U njegovu su se poeziju utisnuli duhovi prethodnika – od Antuna Branka Šimića i Kamova do Krleže – ali uvijek preobraženi kroz njegov osobni doživljaj svijeta.
Njegove pjesničke zbirke prevedene su na više od dvadeset jezika, a bio je član brojnih književnih i kulturnih institucija, uključujući i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističe Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo koju je primio 1964. godine, više od 50 godina prije smrti.
Iako je umro 27. lipnja 2007. u dobi od 101 godine, Tadijanovićevo stvaralaštvo i dalje živi: u školskim čitankama, u knjižnicama, i u srcima čitatelja koji u njegovim stihovima pronalaze tišinu djetinjstva, ritam prirode i dubinu jednostavnosti.
