Prošla je godina dana otkako nas je napustio Tonći Gabrić, trofejni vratar Hajduka, hrvatski reprezentativac, golman iz one legendarne Hajdukove Lige prvaka, kada je konačno, nakon nogometnih putešestvija, stao na vrata svoga Hajduka. I ostao dugo, ponio i kapetansku traku i Torcidin trofej Hajdučko srce u sezoni 1996./97.
Tužna vijest odjeknula je prije evo već godinu dana Rivom, Pjacom, Marmontovom, onim splitskim mjestima gdje smo Tonća s ekipom njegovih stalnih prijatelja sretali gotovo svakodnevno. I baš smo pisali lani, prije njegove smrti, kako ga sretnemo na kultnom splitskom kupalištu Jadran i da izgleda kao mladić — kao da bi i sada mogao među vratnice...
Ispratili su Gabrića hajdukovci, klupske legende, navijači, poznati i oni manje poznati. Zvao nas je iz Francuske tada i Mehmed Baždarević — i on se htio oprostiti od suigrača iz reprezentativnih omladinskih selekcija, jer godinama su se sretali, pa i igrali jedan protiv drugoga.
Karijera ispisana srcem
Sjetila se Tonća i brojna Hajdukova obitelj proljetos i u kinoteci "Zlatna vrata", na obilježavanju 30. obljetnice jednog od najvećih klupskih uspjeha — četvrtfinala Lige prvaka, kada su uspomene evocirali Vedran Rožić, Ivan Katalinić, Zoran Vulić, Igor Štimac, novinar Slaven Alfirević...
A karijeru je Tonći počeo u svom "Orkanu" iz Dugog Rata, pa je pet sezona čuvao mrežu RNK Splita, kad su "crveni" igrali zapaženu ulogu u ondašnjoj jakoj Drugoj ligi. Karijeru je nastavio u Čeliku iz Zenice, gdje je i danas ostao omiljen.
Vratio se u Hajduk i branio u dvije utakmice u sezoni 1987./88., kada je imao prvi službeni nastup za bijele 22. 11. 1987., u onoj utakmici kada je Velež na Poljudu pobijedio "bijele" sa 3:1, a navijači "Rođenih" pohodili Split u velikom broju. Poslije je nastupao za Rijeku, pa i kapetan bio, da bi nakon toga otišao u grčki PAOK. Vratio se u Hrvatsku 1993. i stao na vrata novog prvoligaša Pazinke.
U velikoj Hajdukovoj sezoni i duploj kruni 1994./95. bio je stup Hajduka i pamtimo njegove obrane u Ligi prvaka. Na vratima Hajduka bit će do 1999., ostavivši neizbrisiv pečat svojim obranama i ljubavi prema voljenom klubu.
Uspomene koje traju
Odigrao je i devet utakmica za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i baš smo ga nekidan spominjali kad smo pisali o obljetnici one legendarne prve utakmice Hrvatske sa SAD-om 17. listopada 1990. na Maksimiru. Tada je i Tonći sa četrnaestoricom odabranih pisao povijest hrvatskog nogometa i domovine Hrvatske.
Kćerka Paškvalina i sin Drago nastavili su nogometnu lozu Gabrića, očevim putem u bijelom dresu.
Tonći Gabrić ostao je zauvijek u srcima navijača i svih koji su ga voljeli i poštovali.
I fali nam, puno nam fali...
