Na današnji dan, 26. rujna 1990., Hajduk je u Splitu dočekivao beogradski Partizan. Ljutog protivnika s kojim su "bijeli" i u doba najveće Hajdukove moći, i "Zlatne generacije", imali negativan skor. I nije Hajduku baš ni išlo u početku te sezone. Tada mladi trener Luka Peruzović odbrojavao je zadnje dane. Nekad veliki igrač i gospodin, koji je sezonu ranije lijepo posložio momčad, gurnuvši u vatru mlade Bokšića, Vučevića, Jeličića, Bilića, Štimca i Jerkana.
Teška sezona i dolazak Partizana
U Splitu se koji mjesec ranije održavalo Europsko prvenstvo u atletici ’90, tako da je Hajduk mijenjao domaćinstva pa je dosta utakmica igrao u gostima. Tako su "bijeli" ovaj derbi dočekali sa samo tri mršava boda, a igralo se već 8. prvenstveno kolo.
Beogradski "crno-beli" došli su na Poljud predvođeni svojim starim-novim trenerom Milošem Milutinovićem, nekad velikim igračem – "plavom čigrom", kako su ga svojedobno prozvali novinari. I baš su žarko željeli pobijediti Hajduka na Poljudu, što im do tad nije pošlo za rukom. Hajduka su redovito pobjeđivali godinama ranije na našem Starom placu, što se sjeća i autor teksta, kad ga je pokojni ćaća vodio na prve utakmice.
Nacionalni naboj u Splitu
Ali atmosfera oko utakmice bila je sasvim drugačija. Koji mjesec prije, srpski teroristi su oko Knina, Benkovca, Obrovca… postavili balvane i tako barikadama pokušali okupirati teritorij Republike Hrvatske. Čitav Split tih mjeseci živio je pod pritiskom oružane pobune, koja se osjećala iz njegova zaleđa.
I tako u Split stiže beogradski Partizan, u situaciji punoj nacionalnog naboja.
Torcida šalje poruku
Igrala se 73. minuta, rezultat je bio 2:0 za Partizan. Navijači Hajduka preko ograda sjeverne tribine prodrli su u teren. U pravoj invaziji popeli su se do platoa iznad poljudskog semafora, gdje se nalaze stupovi sa zastavama. Torcida je tada skinula jugoslavensku zastavu i zapalila je, uz skandiranje "Hrvatska, Hrvatska".
Tako je ovim činom Torcida, kao srce hrvatske Dalmacije, pokazala što misli o bivšoj državi i nametnutoj velikosrpskoj agresiji, čiji su se počeci već itekako osjećali. Mnogi od tadašnjih momaka s poljudskog sjevera ubrzo će šalove Hajduka zamijeniti puškama i krenuti u obranu Hrvatske, a neki od njih položiti i živote za Domovinu.
