Podijelite

Za početak, trebalo se riješiti glodavaca te sam pozvao prijatelja Ivana Kljakovića da mi pomogne. Ustvari, nisam ga pozvao, već je on sam stalno srdačno pitao kada ćemo ići uređivati prostor.

Ma koliko Kljaki i ja stavljali otrova, glodavci su bili još luđi. Kao da su se hranili tim istim otrovom. Jednom smo u Pavla Baškovića posudili zračnu pušku pa smo ja i trener Luka pokušali poskidati miševe metcima od oštrog lima. Imali smo i optiku, ali nije bilo sreće. Tada se nisu pojavljivali, ali kada bi došli bez puške, čitav orkestar bi trčao po dvorani. Jednom sam poludio pa sam lopatom trčao po prostoru i udarao ih. To je izgledalo kao u crtiću Tom i Jerry. Kljaki je plakao od smijeha.

Jednom prilikom svjedočili smo i pravoj horror sceni jer smo morali izbaciti iskorištene pelene koje su nam, pretpostavljamo, susjedi frknuli kroz prozor jer im se nije dalo ići do kontejnera. Ispred vrata je bilo puno pijeska. Dok smo Kljaki i ja u binomu lopatama uklanjali pijesak, naletjeli smo na leglo (gnijezdo) malih miševa. Njih šest sam odmah nokautirao jednim potezom lopate te sam ih, jednog po jednog, zaklao bridom lopate.

Iako volim životinje, ovo je bila borba za život. Ili mi ili oni! Zvali smo firme za dezinsekciju, deratizaciju i dezinfekciju koje su došle desetak puta. Educirao sam se o miševima te sam, malo po malo, riješio problem. Onda smo ja i Kljaki izbacili nekoliko kamiona otpada i velikim strojem za ispiranje prostora, pod visokim pritiskom, doslovno pjeskarili svaki kut i ugao prostora. Vodu smo “na lopate” izbacivali kariolama iz prostora. Tako je kariola postala prvo službeno vozilo kluba.

U zadnjoj rundi prostor je već promijenio i boju, natopili smo ga cijeloga vodom i do 2 ujutro izbacivali vodu na primitivan način – naravno, lopatama. Struje nije bilo, ali smo nabavili baterijske svjetiljke za oko glave, kako bi nam ruke bile slobodne. Ivan Miloš, kapetan momčadi Spartanaca, bratskog Spartina kluba, puštao je glazbu preko mobitela, a Petar i Pavao Bašković nisu znali bi li se smijali ili pak plakali.

Znali su jedino da ih klub sada treba…



Podijelite

Komentiraj

Napišite komentar

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Upišite svoje ime