U Gradskoj knjižnici Marka Marulića, autorica Nataša Jukić u izdanju nakladničke kuće Fragment, predstavila je knjigu "Mi.Žene".
Knjiga govori o životima žena današnjice, sažeto u pričama o 100 žena i njihovim unutarnjim pokretačima.
Snaga i život Ivane Brlić Mažuranić ponukala ju je da sva iskustva drugih žena koje su lekcija i inspiracija, stavi u jednu bajku. Potaknuta njihovim pričama koje se kriju iza vanjštine, shvatila je da žene zapravo predstavljaju blago koje je vrijedno čitanja. Tako je u nekoliko mjeseci nastala knjiga za koju kaže da joj je poklonila ljeto i za tim ne žali.
Na jedno mjesto je stavila životne priče javnosti poznatih žena poput Edite Lučić Jelić, Ane Gruice, Lenke Gospodnetić, Ane Opačak, ali i onih anonimnih. Ljepotica iza kojih se kriju slojevi iskustva, teške bolesti, pobačaji, silovanja i zlostavljanja. Svjesno i namjerno spaja 100 žena različite dobi, statusa i zanimanja.
- Najmlađa žena ima 19 godina, cura iz dječjeg doma, a najstarija Slavonka od 90 godina koja je preživjela sve što malo tko može - govori Nataša.
- Ipak, sve ove žene veže snaga, pokretač su promjena, rade nešto za ovaj svijet, a s druge strane svaka je ljepota i planet za sebe - nadodaje.
Ono čega se najviše pribojavala bila je reakcija žena kada im je prišla s prijedlogom. Šokirajuće, iznenađujuće, skeptične. No, sve u konačnici pozitivne.
- Pola dana sam plakala kada me žena pitala zašto pišem o ženama. Naišla sam na ogromnu količinu dobre energije i podrške. To je neprocjenjivo - emotivno priča autorica.
Natašinom pozivu se najviše iznenadila voditeljica Edita Lučić Jelić koja ju je kontaktirala u četiri sata ujutro.
- Nataša mi je namjerno poslala poruku u to vrijeme jer zna da dolazim rano na radio. Prvotna reakcija je bila veoma zbunjujuća. Mislila sam da je pogriješila, nisam shvaćala zašto ja u knjizi. No, kada sam vidjela priču o sebi, smijeh, suze i ponos su se isprepleli u tom trenutku.
Editina priča govori o njenoj ulozi majke, radoholičarki koja voli svoj posao i ženi koja se bori sa svim problemima s kojima se susreću i ostale žene. Sretna je što se u svojoj okolini ne susreće s inferiornim pristupom prema ženama, mada kaže da su stereotipi uvijek u određenoj dozi prisutni.
- Ženi koja je pametna i dobro izgleda, muškarci prilaze s visoka, a svaka žena je zasigurno doživjela udarac i ljubomoru od druge žene. Upravo je ova knjiga dokaz da sve može biti puno drugačije. Svaka žena će se zasigurno pronaći u Natašinim stihovima - kazuje nam Edita.
Jednako mišljenje dijeli i Ana Opačak.
- Svi smo imali isti upitnik i trebali smo predstaviti sebe i ono što jesmo. Meni je i dalje nekako nestvarno, zato sam odmah kupila knjigu kada sam ušla u prostoriju da vidim da sam stvarno unutra. Ne znam čime sam zaslužila biti među 100 žena današnjeg vremena koje su inspiracija. Čini mi se da sam tek počela svoj put, ali sam iznimno počašćena činjenicom da s onim što sam dosad napravila nekog inspiriram.
Ovo je divna priča. Ova inicijativa pokazuje da žena ženu može podržavati. Žena ženi očito ne mora biti vuk nego može biti prijatelj i potpora. Muškarcima se ne da razgovarati ni o esencijalnim stvarima, osim ako im je stvarno ugrožen život, kamoli o nekim trivijalnostima. Mi volimo malo previše o svemu i promišljati, a samim promišljanjem i verbalizirati - kazala nam je Opačak.
Na naše opažanje da su sve žene iznenađene da žena o ženama piše pozitivno rekla je da je cijela ideja da se okupi toliko žena naizgled jednostavna, ali i jedinstvena.
- Očito takvog nečega nema - zaključila je Opačak.
Novinarka Lenka Gospodnetić također je zastupljena u knjizi te nam kaže da je bila iznenađena i počašćena pozivom.
- Poznat mi je rad Nataše Jukić, tako da držim do njenoga mišljenja.
Gospodnetić nam je otkrila je li teško biti novinar.
- Svaki posao nosi svoju težinu, a ja svoj posao radim s lakoćom. Dakako, tu bude i teških dana, ali to je moj poziv i radim to već 20 godina. Ne znam što bih više drugo radila. Čak i u struci se više ne bih snašla. Formalna mi je struka profesorica likovne kulture. Nakon što sam diplomirala, došla sam u Slobodnu Dalmaciju i to je ono što najbolje znam raditi - pisati.
Otkrila je kako je reagirala kada je dobila poziv da bude u knjizi.
- Kada novinar piše o drugima, onda nema potrebu pisati o sebi. Jedini sam put bila eksponirana kada sam objavila svoju knjigu, odnosno zbirku pjesama i aforizama kratkih proznih zapisa. Ljudima sam približila svoje formalno obrazovanje. To je jedino što me Nataša pitala, a sve drugo je njeno mišljenje i mogu reći da me baš nahvalila da mi je malo i neugodno - iskrena je Gospodnetić.
Knjiga Mi.Žene je upotpunjena ilustracijama u kojima je simbolički prikazan život žena, za što je zaslužna Dona Tomić. Nataša i Dona su zajedno s nakladničkom kućom Fragment spojile vrijeme, ljubav i trud te stvorile nešto fantastično.
Nataša naglašava da nije feministkinja i da voli muškarce.
- Muškarci mislite na svoje žene - poručuje im autorica. A za žene u dvorani je pripremila krunu jer su one, kako kaže, kraljice i vladarice svoga života.
