Mr.sci. Željko Krnčević istražio je maltešku maslinarsku povijest otkrivši kako su je u posljednjoj polovici šesnaestog stoljeća postojala velika potražnja za pamukom iz Španjolske, što je rezultiralo sječom oko 80.000 stabala maslina
Mediteran. More. Vrata u Ocean. „Bazen“ kao dio kolijevke civilizacije. Izvor lijepoga, ponekad i onog manje lijepog. Razni ljudi, razni običaji, različitih „faca“, različitih mišljenja… Ali, jedno ih spaja – More Mediteransko. Dajući im slične, ako ne i iste navike, sličnu prehranu, slična razmišljanja o svakodnevnom životu. A živimo u vremenu u kojem volimo reći da žudimo za onim – Mediteran kakav je nekad bio. Možda se može i tako kazati. Ali, uglavnom, kad govorimo o onome što nas zanima, recimo da je ono što spaja baš cijeli ovaj naš Mediteran, uz grožđe i još nekoliko stvari, upravo Njezino Visočanstvo – Maslina. Ona bez koje bi život na ovom području bio nezamisliv u svakom pogledu.
Posebna malteška sorta
Bio sam mladi brucoš, kad sam se putujući u Zagreb na studij u vlaku susreo s dragim prijateljima Smojom i Davorom Štambukom. Uza sve ostale visokoumne i zafrkantske teme, došli smo i do one o stanovništvu Europe. Pa mi šjor Davor reče, a o tome do tada nisam tako razmišljao, da u Europi postoje dvije vrste stanovništva – oni koji jedu ribu, koriste maslinovo ulje i piju vino i oni koji jedu meso, koriste mast i piju pivu. To mi se stvarno usjeklo i kroz život više puta pokazalo točnim. Molim vas, neka mi nitko ne zamjeri. No, u današnje vrijeme nije baš tako. Sve se „izmišalo“, tako da više ovo pravilo i ne drži vodu u potpunosti. O tempora, o mores…
Vratimo se mi našem Vremeplovu, pa kažimo kako se u tom našem lijepom Mediteranu, nekad pitomom, nekad divljem, smjestila Malta. Otok burne i bogate povijesti. Mali, ali prekrasan. Bio sam i opet ću ići, siguran sam. U tom posjetu naglasak je bio na utvrdama, tako da se nisam mogao posvetiti našoj Maslini. No, siguran sam da ću u skoro vrijeme uz pomoć kolegice Ivane Jerkin Erak koja je tamo konzervator arheolog, obići i ono najvažnije vezano uz maslinarstvo. Stvarno me zainteresiralo dok sam po literaturi tražio podatke piše portal Maslinar.hr.
O burnoj povijesti Malte ovdje nećemo, jer je stvarno burna. Ajmo vidjeti o njihovoj maslini vrste Bidna koja je valjda dobila ime po mjestu Bidnija u kojem raste stoljećima. Ljepotice, podsjećaju na one naše iz Luna. Jedva čekam otići tamo. Kako kažu da je to polje veličanstvenih maslina velikih stabala zamršenog „dizajna“ i da stoljećima kao umjetnička djela ovdje rastu. Analize su pokazale da su ove masline stare oko 2000 godina. Iako nam to baš i ne ide u naš Vremeplov, moramo svakako spomenuti jednu zanimljivost koja me u svakom slučaju malo iznenadila. Kažu da je ova vrsta maslina i danas u proizvodnji, a poznato je da su njihovi plodovi prilično otporni na bolesti, posebice na napad maslinove mušice. Za razliku od plodova drugih sorti, stabla Bidni dopuštaju sazrijevanje plodova na stablu čak i kada su izloženi napadu. Zanimljivo. Listovi su obično široki i kratki, a plod je vrlo mali s relativno malom košticom. Plod je bogat uljem, bogatog okusa i bez gorčine, stoga se može smatrati dvonamjenskom sortom. Plodovi sazrijevaju oko listopada ili početkom studenog i u zrelosti poprimaju tamnoljubičastu boju. Eto, neka se znade i to. A ajmo još napisati i za nekoliko drugih sorti ma kako se čitale: Druge stare sorte maslina uključuju ‘Il-Malti’ što znači malteška maslina, ‘Il-Ħelwa ta’ Sqallija’ – slatka sicilijanska maslina, ‘L-Imrajja ta’ Marsala’ – marsala maslina i ‘Il-Bajda’ – bijela maslina.
Feničani i Rimljani
Kako nam arheologija pomaže u priči o ovim najstarijim, iskonskim vremenima, tako ćemo se i ovaj put s njom poslužiti i vidjeti što nam govori o maslini na Malti. Arheološki dokazi koji su datirani negdje oko 5000 godina prije Krista, ukazuju na ranu prisutnost ljudi na Malti. Ti su neolitski ratari vjerojatno bili južnosicilijanskog podrijetla. Istraživanja ukazuju na uzgoj pšenice, ječma i leće uz pripitomljavanje životinja poput koza, ovaca i svinja. Dokazi upućuju na to da se ti prirodni stanovnici špilja također naseljavaju u rijetko naseljenim zaseocima. Tragovi priče o maslini na Malti pojavili su se negdje oko 4500 – 4100 godina prije Krista. Sloj drvenog ugljena otkriven je tijekom iskapanja u hramovima ‘Skorba’. Otkriveni su karbonizirani ostaci nekoliko vrsta drveća, od kojih je jedna bila Olea europaea (maslina).
Gotovo je sigurno da su uzgoj maslina u ozbiljnijem obliku na Maltu donijeli fenički trgovci koji su obilazili Sredozemno more, a njen uzgoj proširili su Rimljani.
Arheološka iskapanja dovela su do otkrića nalazišta iz rimskog razdoblja, koja nose prve jasne dokaze proizvodnje maslinovog ulja na Malti. Jedna od istraživanih rimskih vila u San Pawl Milqiju bila je u upotrebi do kraja bizantskog razdoblja. Nekoliko trapetuma – golemih kamenih mlinova u kojima su se masline drobile do uljaste paste, otkrivenih i još uvijek pronađenih u ovoj vili, otkrivaju da je ona korištena kao ladanjska kuća i središte za proizvodnju maslinova ulja.
U to vrijeme se konzumacija povrća, meda, kruha, vina i ulja smatrala pokazateljima civilizacije za razliku od barbarske kulture sirove i nekuhane hrane koja se obično nalazi u sjevernoj Europi.
Slično nalazište, koje i nije toliko poznato, nalazi se u Żejtunu, selu koje je dobilo ime od sicilijanskog arapskog za ‘maslinu’ – zaytun.
Maslinocid na Malti
U vrijeme okupacije Malte od Arapa od 870. do 1090. godine, maslinarstvo je malo zanemareno iz ekonomskih razloga. Oni uvode uzgoj agruma i pamuka, koji je bio uspješna proizvodna kultura, a nauštrb masline koja sporo sazrijeva. Novac zarađen od izvoza pamuka korišten je za uvoz vitalnih žitarica i drugih zaliha hrane, koje su na Malti s obzirom na smještaj i ne baš puno obradivih površina, a uz to i problem nedostatka vode, bile itekako značajne. Pamuk je bio praktičniji: sadio se i brao ne ostavljajući ništa na praznim poljima ili omogućavajući uzgoj drugog usjeva, za razliku od stabala maslina koja su bila trajna i trebala su brigu i zaštitu.
Također su posječena i mnoga stabla maslina za brodogradnju, a da nisu nadomještena. Unatoč svemu tome, nekoliko sela i gradova nazvanih tijekom arapskog razdoblja pokazuju da je Malta bila sinonim za rast i proizvodnju maslina. To uključuje ‘Birżebbuġa’ što znači izvor maslina, ‘Haż-Żebbuġ’ – selo maslina, ‘Għajn Żejtuna’ – izvor maslinovog ulja, ‘Bir id-deheb’ – izvor zlata (kako se nazivalo maslinovo ulje kao tekuće zlato) i ‘Iż-Żejtun’ – maslina koja se uzgaja za proizvodnju ulja.
Do šesnaestog stoljeća stabala maslina ponovno je bilo u izobilju, toliko da su maslinici proizvodili ulje koje je bilo koristan trgovački artikal i nosilo se u Španjolsku i tamo mijenjalo za srebro. Ali, naša Maslina nije uvijek imala sreće, pa je tako često rađen i „maslinocid“. Primjerice, u posljednjoj polovici šesnaestog stoljeća postojala je velika potražnja za pamukom iz Španjolske, što je rezultiralo sječom oko 80.000 stabala maslina.
Eto. Kao što rekoh, sigurno ću na Maltu barem još jedanput, pa ću posjetiti više maslinarskih destinacija. A vi dragi moji čitatelji uživajte u svojim maslinicima i svemu lijepom što nam život donosi.
