Alexandera Lomakyna, 38-godišnjeg Ukrajinca, novinarka talijanske Repubblice posjetila je u sobi kirurgije bolnice Angelo u Mestreu. U ruci je držao svoj pametni telefon, jedini kontakt s preostalim članovima obitelji i sa svijetom.
Bio je na ljetovanju sa svojim ocem Vasilom i u trenu se sve promijenilo.
"Čuo sam tutnjavu, kao potres. Našao sam se među beživotnim tijelima, krvlju, ozlijeđenim ljudima. Nije mi jasno kako se to moglo dogoditi", kaže svjestan da je čudo da je jedan od preživjelih tragedije koja je obišla svijet. Njegovo će svjedočanstvo biti i dragocjeno svjedočanstvo za istražitelje: moći će im ispričati što je vidio u trenucima koji su prethodili nesreći u utorak navečer.
"Dan proveden u Veneciji je bio prekrasan, onda..."
Lomakyn odgovara slabašnim glasom, nakon otprilike 24 sata provedena u odjelu na drugom katu bolnice Angela. "Bili smo na odmoru", kaže. "Proveli smo prekrasan dan u Veneciji, moj otac i ja".
Alexander Lomakyn, koji će 29. studenoga navršiti 39 godina, saznao je tek u ranim satima jučer ujutro da mu otac nije preživio. Još teško prihvaća ovaj veliki gubitak. Pretrpio je ozljede od udara, što nije iznenađujuće, s obzirom na to da su mu tijekom nekontroliranog prevrtanja autobusa na njega padala tijela putnici, prtljaga, ruksaci.
"Pokušao sam se zaštititi držeći glavu među rukama, udar je bio iznimno jak", kaže dalje, opisujući što je osjetio dok je autobus nekontrolirano padao.
Suze u očima
Liječnici i medicinske sestre na odjelu kojim je upravljao dr. Cristiano Breda smjestili su ga u veliku, svijetlu sobu, blizu prozora. Pružili su mu maksimalnu njega, a pozvali su i psihologe.
– Nakon nesreće izgubio sam tatu iz vida, znao sam da smo sudjelovali u tragediji, ali sam se nadao da će se on uspjeti spasiti. Dok tupim pogledom priča čega se sjeća, oči mu suze. Aleksandar i Vasil Lomakynodlučili su odabrali odmor u Venetu nakon što su proveli vrlo teško razdoblje uslijed rata u njihovoj zemlji. Ali o tome sada ne želi. Kamp Marghera odabrao je upravo zbog mogućnosti spajanja klasičnog odmora na moru s izletima u Veneciju. "Sada samo želim shvatiti što se dogodilo, želim znati tko je odgovoran", dirnuto ponavlja. "Izgubio sam oca i mnogi drugi ljudi izgubili su svoje voljene. Mislim da je ispravno pojasniti."
Slike strašne nesreće prikazuju se na ekranu njegovog telefona. Alexander nastavlja pratiti web stranice i društvene mreže u pokušaju da shvati kako se dogodila tragedija i što su vidjeli oni izvan te smrtonosne zamke.
