U Gradskoj knjižnici Marka Marulića sinoć je održana promocija romana “Dnevnik 4. A” profesorice Magdalene Mrčela. Roman je napisan na temelju profesorskih i učeničkih iskustava s mnogim problemima današnjice koji se sustavno tabuiziraju: mentalno zdravlje, zloupotreba alkohola i droga, depresija i suicidalnost, nerazumijevanje autoriteta, brkanje zaljubljenosti i ljubavi te kompleksnost odnosa učenika i profesora. Naziv romana posveta je autoričinu bivšem razredu.

O knjizi su govorili autorica, urednica Snježana Babić-Višnjić te učenici II. gimnazije koji su ujedno bili i moderatori susreta. “Dnevnik 4. A” svojevrstan je nastavak autoričine tematizacije problema djece i mladih, koji su središte i njezina nagrađenog prvijenca “Kako je Flegmarin postao kapetan“.

Pred prepunom dvoranom, okupljenima se prva obratila voditeljica kulturnih programa GKMM-a Vesna Jukić-Oštrek; otkrila je da se njen prvi susret s autoricom knjige dogodio u knjižnici Brodarica prije nepune dvije godine.

“Magdalena je posebna osoba i kao književnica i kao profesorica”

– Pažnju mi je tada privukla knjiga naslova “Kako je Flegmarin postao kapetan”. Izdvojila sam je i proučila sa svih strana. Nisam se prevarila kod prvog dojma jer sam uživala čitajući roman koji me vratio više desetljeća unazad. Napisan je lijepim hrvatskim jezikom u kojem se lako prepoznaju sličice iz vlastitog djetinjstva. Objedinjuje kvalitete koje su vrijedne pažnje. Iako sam nakon toga djeci s velikim užitkom preporučivala ovu sjajnu knjigu, nažalost, nisam uspjela realizirati druženje djece s autoricom.

Magdalena je posebna osoba i kao književnica i kao profesorica. Ona ima strast, znanje i nesebično ulaže u ono što radi. Njen spisateljski rad me jednostavno oduševio. Ona je dijete GK Marko Marulić i “tete” Grozdane Ribičić. Omiljena je profesorica svojih učenika. Ona nam daje nadu da dobra knjiga i čitanje knjiga nisu stvar prošlih vremena. Mladima treba tek mali poticaj da im čitanje postane navika. Čestitam autorici i pozivam je da i dalje radi na svom spisateljskom talentu.

‘Pronađite nešto u čemu ste dobri, radite na tome dok ne postanete sjajni. Pomažite drugima i znajte da ste posebni i voljeni’ – poruka je koju Magdalena voli isticati djeci i mladima, a ja je rado citiram jer je tako iskrena i istinita – kazala je Jukić-Oštrek.

“Odmah se počnete vraćati u prošlost”

Urednica kniige, Snježana Babić-Višnjić, naglasila je da je upravo Magdalena razlog zašto je ponovno stigla u Split.

– Posebno mi je drago da se na promociji knjige okupilo toliko mladih. Ovo je pomalo neformalno okupljanje, ali ovdje je uvijek tako.

Magdalena mi jako olakšava posao s lekturom jer sam odmah, čitajući materijal, osjetila profesorsku “ruku”. Nikakvih problema tu nije bilo od početka suradnje s autoricom, iako je Flegmarin bila prva knjiga. Zbog toga sam odmah mogla ući u uživanje u knjizi.

Kada počnete čitati obje Magdalenine knjige, odmah se počnete vraćati u prošlost. Je li tako bilo nama, je li bilo nešto slično, pokušavate situacije povezati sa svojim profesorima, pokreću se sjećanja i tražite sličnosti.

Magdalena je autorica koja u svojim knjigama pokreće sjećanja, a prije svega se obraća mladima. Piše za one koji, kako se govori, prestaju čitati u tom razdoblju. Iza osnovne škole pada interes za knjigu pa onda opet počinje rasti nakon toga. Sada ta generacija dobiva štivo u kojoj im se ne govori kako bi nešto trebalo, nego se komunicira s njima oči u oči, kako im priliči – kazala je Babić-Višnjić.

Ističe da je glavni lik knjige razred, 4. A.

– On čini zbir nevjerojatnih pojedinaca. Svatko ima “pun kofer” svojih problema, ali onih koje mogu razumjeti prosječni srednjoškolci. Odlučila je u 4. A posložiti puno takvih posebnih pojedinaca. Oni nisu baš tipičan “normalan” razred, čini se, no tu je ta zamka, imaju više problema u doba kada se jako teško nositi s ograničenjima. Tinejdžeri su po naravi takvi da probijaju granice. Tu je taj sukob prirode tinejdžera i svijeta koji im postavlja očekivanja, koji ih gura u određene ladice. To je jedna od zamki koje se suvremeno obrazovanje nije uspjelo riješiti na prvi način. Te posljedice obilježe dijete kroz cijeli život. Kada sam ja bila tog uzrasta, sjećam se da smo bili povodljivi i vjerovali smo onima koji su bili uvjerljivi. Kasnije shvatimo koji su ljudi povjerljivi, koji ne. Profesori su ti koji nas vode i koji su tu da im vjerujemo.

Novo vrijeme donosi nove izazove. Ovo su nova djeca nenormalnog vremena. Djeca su odgovor na to novo vrijeme. Trebamo napokon ući u 21. stoljeće s novim spoznajama, uvesti mlade u život kvalitetno, da oni zažive. Magdalena je u knjizi profesore izjednačila s učenicima. U prvom licu govore i učenici i profesori, jer su životi profesora također dio života 4. A. to je njihovo zajedničko iskustvo. Zato je glavni lik 4. A – ističe Babić-Višnjić.

Zatim se osvrnula na zaplet knjige.

– Radi se o dolasku novih nadobudnih profesora, a sve kulminira na maturalcu. Vesele se i ova djeca, ali ponekad maturalac skrene u neželjenom pravcu i dogodi se nešto što se nije trebalo dogoditi. Magdalena je pokazala kako mladi te dobi slijede logiku života, impulse koji njima upravljaju. Jako dobro postavlja samodisciplinu kao nešto gdje im odrasli trebaju pomoći da odrastu.

Zgodno je kako je Magdalena razriješila: za svaki problem, pa tako i za ljubav prema profesorici, postoji univerzalno rješenje, a to je: osvrnite se oko sebe, poslušajte! Većina priča i situacija se nije tek sad dogodila i prvi put dogodila, pogledajmo oko sebe i pogledajmo kako je to netko drugi riješio. Mladi ove dobi se ne mogu nositi s činjenicom da je nešto nemoguće, oni traže nadu i izlaz, pa makar da će se to dogoditi u nepoznatoj budućnosti.

Ja volim istaknuti da svako pisanje počinje gledanjem oko sebe, nadopunjavanjem tuđeg sa svojim. To čini dobrog pisca, ali i stručnjaka. Magdalena kroz cijelu knjigu poziva na razumijevanje, razgovor generacija. To povezivanje je osnova izgradnje boljeg svijeta – zaključila je Babić-Višnjić.

“Koliko puta ste vi svojim profesorima brisali suze”

Riječ je potom uzela autorica knjige, Magdalena Mrčela.

– Namontirali smo osmijehe, kolege znaju kroz što prolazimo zadnjih tjedana. Vodimo borbu koja je veća od nas i vas i zahvaljujem vam što ste došli, osobito učenicima koji su došli usprkos štrajku. Stvorio se zid na koji nitko od nas nije naviknuo.

Dogodilo mi se “x” puta da napišem nešto pa skuplja prašinu u ladici. Urednica mi je poslala mail dok sam boravila u Pragu, “Dnevnik 4. A ide!”. Ova je knjiga posvećena vama i vašim kolegama, dragi učenici, no knjiga je možda moj zadnji okršaj s tabuima i ljudima koji ne shvaćaju. To je posveta onim ljudima koji misle ako čitate o alkoholu da ćete postati alkoholičari. To je knjiga o tome da učenici i profesori moraju paziti u kojem smjeru idu naši odnosi.

Mnogo mi je kolega reklo “Imam 100 djece i dvoje doma”. To nas nekada potpuno isprazni, no vi uistinu jeste naša djeca. Razred je moja najveća životna škola. Vi ste bili moja najveća škola. Ovaj fiktivni razred iz knjige ima raznih bolesnih poteškoća pod kojim bi se slomile kičme i odraslih. Koliko puta ste vi svojim profesorima brisali suze. Ipak, upisali ste svi fakultete, idete uvijek naprijed. I dalje nosim vašu narukvicu, ne skidam je nikada…

Uvijek kažem da postoji čitanja knjige koliko je osoba u prostoriji. Znam da će biti puno čudnih pitanja, nadam se da nećete poslije govoriti tko je tko iz knjige. Prošla sam kroz 5-6 škola, no vi ste razred koji nosi najjaču poruku. Sada je na vama da novim mladima pružite ruku. Kada su mladi ljuti, frustrirani, podržite ih i savjetujte i recite prvašima “ako smo mi sve uspjeli, i vi to možete” – zaključila je Mrčela u optimističnom tonu.

Učenici Lea Bilobrk, Karla Batoz, Damira Bočina i Duje Ercegović pročitali su nekoliko ulomaka iz knjige, a u glazbenom dijelu programa nastupio je profesor Ivan Bošnjak. Osvrt na knjigu potom su iznijele gimnazijalke 2. razreda.

Autorica je odgovorila na pitanje jedne gimnazijalke boji li se komentara djece i roditelja nakon što pročitaju knjigu?

– Bojim se, komentara je već bilo. Jednom će vam zabiti nož u leđa oni koji vam se najljepše smiju. Čula sam komentare prije izdavanja tipa “evo je već s pornografijom”. Dakle, netko tko nije književnik napada jer misli da to nisu primjerene teme. Situacije iz knjige sam vidjela na svoje oči, kada dijete ne zna granicu. Imala sam 23 godine, a maturantice 18 godina. Vidjela sam što se dogodi kada dijete prijeđe granicu. To su priče koje su mi prepričavali vaši profesori. U većini slučajeva potrebno je samo pitati, bez ustručavanja. Najlakše je raditi popis zabranjenih knjiga. Najlakše je zatvarati oči pred problemima, i najlakše je reći da je nešto grozna knjiga. Ne govorimo o tome jer smo grozno licemjerni i jer premalo čitamo.

Nadovezala se Snježana Babić-Višnjić.

– Književnost je umjetnost, upozorava na neke žarišne probleme u društvu. Njena je svrha da otkriva stvari koje stoje iza sloja licemjerja. O problemu treba progovarati odmah kada se uoči. Književnost i novinari upozoravaju sve čitače/društvo na probleme na koje treba obratiti pozornost i onda treba poraditi na njima. Odraslima je knjiga nešto što će pročitati i otići dalje, dok knjiga djeci može promijeniti živote.

Mrčela naglašava da je najvažnija poruka knjige da ne budemo licemjerni.

– Ovo je udarac na sve ljude koji su povrijedili druge ljude, prijatelje, roditelje. Život je tako kratak, sve je više bolesti, može se dogoditi da nas sutra već nema, želimo li da zadnje što smo napravili bude nešto ružno? Prva zadaćnica ogoli život i svijet, iz nekih sam napisala velike dijelove ove knjige.

Osvrnula se i na aktualnu situaciju sa štrajkom.

– Sada su svi zabrinuti gdje će ostaviti svoju djecu. Šetajte s djecom, naučite ih pofrigati jaje… Djeca su vam željna druženja. Primjerice, moja djeca preklinju, mole me da se maknem s laptopa. Ovo je možda prilika da vidimo poznajemo li svoju djecu. Možda je to glavna poruka. Ne smijemo biti licemjerni jer ne znamo što će biti sutra. Sutra možda nećemo imati prilike to ispraviti – zaključuje Mrčela.

Zainteresirani će čitatelji moći nabaviti obje knjige, a mi se nadamo velikom odazivu svih ljubitelja suvremene književnosti za djecu i mlade.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime