U Sarajevu je u 85. godini preminuo bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak, piše Oslobođenje.
Jovan Divjak rođen je 11. ožujka 1937. godine u Beogradu, gdje je završio 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu.
Kasnije je također završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu. Rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu Teritorijalne obrane BiH. Postao je brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Prvi je nosilac najvišeg francuskog ordena, Legije časti iz Bosne i Hercegovine. Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj obrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na devet mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine.
U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom "Sarajevo mon amour" (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. svibnja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici.
Uhapšen je na osnovu Interpolove potjernice i optužnice o počinjenim ratnim zločinima, koju je raspisala Srbija, 3. marta 2011. godine u 20 sati na bečkom aerodromu na putovanju iz Sarajeva za Italiju. 29. jula 2011. godine austrijski sud odbija zahtjev Srbije za izručenje i oslobađa Jovana Divjaka. Naravno, Jovan Divjak je nakon golgote kroz koju je prošao i u kojoj je i formalno-pravno raskrinkao agresorske namjere, napisao knjigu "Bečki dnevnik: Očekujući istinu i pravdu, u kojoj je još jednom svjedočio istinu o BiH.
Ova knjiga predstavlja generalovu intimnu ispovijest o vremenu borbe za istinu i pravdu. Riječ je dnevničkim zabilješkama koje je general Divjak pisao tijekom svog zatočeništva u Beču.
Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju "Obrazovanje gradi BiH". Ovo udruženje pomaže djeci koja su izgubila roditelje u ratu da se školuju. Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin, piše Oslobođenje.
