Umrla je Goranka Vrus-Murtić, poznata hrvatska slikarica, koja je bila i supruga Ede Murtića. Osim što se i sama bavila umjetnošću ona je i podržavala fondaciju svojeg supruga, borila se za njegovo nasljeđe, piše Jutarnji list.
Rođena je u Velikoj Gorici 1937. godine, 22. veljače. Diplomirala 1960. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (O. Postružnik). Bila je suradnica Majstorske radionice K. Hegedušića (1960–62). Isprva je dramatičnim ritmovima linija i zvučnim akordima boja gradila apstraktne kompozicije (Razdor zvuka, 1984), potom je u ciklusu Zemlja upotrebljavala zagasite tonove, a u kompoziciji su se nazirali dijelovi krajolika i vegetacije. Bavila se emajlom, tapiserijom i kostimografijom.
Bila je poznata i u javnom životu, velika intelektualka.
Kada je imala izložbu u Galeriji Forum, o njezinom je radu Milan Bešlić, kritičar, među ostalim zapisao: "Slikarstvo Goranke Vrus-Murtić ima i nalazi uporište u intuitivnom i iracionalnom, ali u njemu ćemo isto tako prepoznati i čvrstu logičnu povezanost. Nedvojbeno je, naime, da ova umjetnica svoje uvjerenje iskušava u velikoj strogosti prema vlastitom djelu, ne vodeći se nikada mišlju da bi se izložba moral a održavati »po svaku cijenu«. Veliko iskustvo akcionog i gestualnog karakter a vješto je podredila funkciji svojega slikarstva. Međutim, ne inzistira na tehnikama, ne podiže kult izvedbe, ne služi se gotovom stilistikom već se nagonski i neposredno probija do smisla slikarskog čina. Njezin potez, ili češće zamah, sažima u sebi specifičnu snagu koja se manifestira kratkom, žestokom i odrešitom gestom, zglobnim rezom ili zasijecanjem u površinu, opisujući povremeno i kvadratičan, mrežast prostor do same punine horizonta... U oba slučaja, međutim, slikarstvo Goranke Vrus-Murtić otkriva svoju izrazito kolorističku narav, implicira postojanje iracionalnog, podsvjesnog, egzistencijalnog sloja, ali podrazumijeva i čist lirski naboj.
