Na scenu 71. Splitskog ljeta stiže Julije Cezar, kultna politička drama Williama Shakespearea u režiji Qëndrima Rijanija. Ova napeta i bezvremenska priča o moći, izdaji i borbi za ideale vodi nas u srce antičkog Rima – kroz splet intriga, unutarnjih sukoba i sudbinskih odluka koje određuju tijek povijesti. U središtu drame nalaze se Brut i Kasije, dvojica senatora koji, vjerujući da djeluju za dobrobit Rima, pokreću događaje koji će zauvijek promijeniti lice Republike. Premijera je na rasporedu 8. kolovoza kod Srebrnih vrata.
Na press-konferenciji za medije održanoj u petak u atriju HNK-a govorili su intendant Vicko Bilandžić, ravnatelj dramskog programa Ivan Penović, redatelj Qёndrim Rijani, glumci Trpimir Jurkić, Mijo Jurišić i Donat Zeko te dramaturginja Karla Leko.
Press-konferenciju otvorio je Davor Vuković: „Ovo je druga premijera na Splitskom ljetu, jučer je bila premijera Lisice. Julije Cezar na zanimljivom je prostoru. Ove smo godine i s Dioklecijanom pokazali tu antičku stranu našeg grada. Čak smo i Bene, usudio bih se reći, dobro zamijenili u dvorištu gimnazije u Spinutu.“
Potom je riječ preuzeo intendant Bilandžić: „Došli smo na pola festivala, a imamo dvije premijere. Time smo dokazali da nema malih i velikih predstava. Lisica je bila fantastična, nadam se da će ostati tu, na repertoaru. Shakespeareov tekst također ima potencijal zadržati se na Splitskom ljetu. Imamo nešto drugačiju lokaciju, a ekipa koja sjedi oko mene predvodi tim od usko uključenih 30 ljudi, a 100 u širem smislu. Probe su počele, lokacija je fenomenalna, osvajamo je korak po korak. Ostajemo u iščekivanju izvedbe.“
Zatim je svoje mišljenje o predstavi dao Ivan Penović, ravnatelj dramskog programa: „Premijere smo otvorili Dioklecijanom, zatvaramo je s Cezarom, obojica su veliki vladari. Sretan sam jer sam puno očekivao od Srebrnih vrata, detektirali smo je, a dosta nam je mjeseci bila pred očima. Nadmašila je naša očekivanja, akustičnost i monumentalnost nadopunjuju ovaj tekst koji to zaslužuje. Naziru se divne konture ove predstave. Iskorišten je potencijal našeg ansambla u velikom postotku, a pred nama su najkompleksniji dani. Još smo danas u kasnoj noćnoj probi. Uvijek je lijep spoj kulture i našeg centra Grada te prolaznici koji očima punim znatiželje to prate. Velika logistika tu djeluje.“
Qёndrim Rijani, redatelj Julija Cezara, prokomentirao je izvedbu i lokaciju na kojoj će se predstava održati: „Imamo fenomenalnu lokaciju, tekst je velik, ali ansambl je divan. Nikad nisam imao tako dobar kreativan tim za to. Najvažnije je da u ovom djelu, osim toga što je Shakespeare i prekrasan je tekst, to ostane i nakon što prođe naše vrijeme. Ovo je avangardna predstava jer se klasika i antika pretvara u avangardu što ne znači samo moderna. Vidio sam potencijal u Srebrnim vratima, ali imao sam i odgovornost prema tome. Lokacija te može pobijediti suštinski, radnja počinje prije naše ere, a završava nakon. Prebacuje se s individualca koji provodi tiraniju na možda nekoga koga u budućnosti očekuje, nas ili naše nasljednike. Predstava je jako dobra, glumci su sigurno dobri, to su monumentalne uloge. Publika koja ide u kazalište na naslove poput Cezara ili Bruta ili Marka Antonija već poznaje izreke iz naroda. Mislim da ćemo veliku odgovornost postići ovime.“
Trpimir Jurkić tumači glavnu ulogu Cezara, pa se prisjetio i ranijih izvedbi: „Mislim da sam glumio to 5-6 puta. Nije lako imati posla sa Shakespeareom, to je temelj svega, ali bez Shakespearea drama ne postoji i ne bi bilo ničega. Svaka čast svima, ali mislim da nije bilo njega, ne bi bilo ničega. Svaki put sastanak sa Shakespeareom najteži je i najbolji mogući glumački ispit. Prvenstveno zanata, a nakon toga i svega onoga što u sebi nosi. Ako se na taj način nisi imao mogućnost ispitati, puno si propustio. Kad se sastanete s njim, sastanete se sa samim sobom. Veliki je ovo posao, nismo ga još napravili, to je očekivano s obzirom na prostor. Mogu samo od sveg srca zahvaliti redatelju i cijeloj ekipi. Posao je bio težak i naporan, ali s druge strane i inspirativan. Ja imam sreću što glumim u trećem činu pa mogu lakše disati.“
O ulozi Bruta govorio je Mijo Jurišić koji će ga i utjeloviti: „Jako sam sretan što radimo nekakvu klasiku nakon mnogo godina. Nisam u najboljem stanju za ovakva velika djela, nema ovdje mrmljanja kao i modernim tekstovima. Ako jedna riječ bude kriva, sve ide nizbrdo, teško je improvizirati u desetercima. Treba nam klasika u kazalištu, to nosi odgovornost. Drago mi je da igramo u srcu Grada, u palači u kojoj je neki car hodao i živio. Druga bi lokacija po meni bila Rim, ništa drugo. Nas je turizam tiskao iz Grada svake godine, a sada smo spojeni s time. Turisti krenu vikati pa vide da se nešto događa, onda utihnu. Nadam se da ćemo ih naučiti da turizam nije fast-food i alkohol. Kad se postigne zdrav odnos među glumcima, to je nešto nevjerojatno.“
Donat Zeko tumačit će ulogu Kasija: „Nekome je drago raditi ovo, nekome ne, ali mi smo naučili to voljeti. U odnosu prema kolegama na sceni i prema redatelju, moralno sivilo nešto je u čemu čovjek treba naučiti ploviti. U kontekstu komada moramo znati tko je good guy a tko bad guy, tko je ustaša a tko partizan, ali ovdje to nije jednostavno. Kompleksno je zahtjevno, ali nema toga što mi ne možemo. Mislim da smo skupina jakih individua i moramo moći održavati kakav-takav kolektiv. Što se tiče Dioklecijana, postoji zapis da ga je Senat zvao u Rim, ali kada su vidjeli kako uzgaja kupus, bolje da je ostao. Kaže se što južnije, to tužnije, ali mi smo taman.“
Konferenciju je zaključila dramaturginja Karla Leko: „Shakespeare je veliko ime i vuče za sobom puno odgovornosti. Intervenirali smo u tekstu unutar konktekstualizacije. Zalogaj je bio velik, proširivali smo putove koje je Shakespeare imao. Žene nisu imale veliku ulogu, ali mi smo dodali dva ženska lika, a zanimljiv je lik Petre Kovačić Botić. Zbog specifičnog vremena u kojem se nalazimo, a Shakespeare je u 16. stoljeću pričao kroz prizmu Rima, povijest mora biti učiteljica koja će nas ipak naučiti nešto. Lokacija izvedbe zaseban je lik, ulazi duboko u pore teksta, stih drugačije zvuči na Srebrnim vratima. U ansamblu su velike i snažne individue, ali zajedništvo zasigurno ne izostaje. Pozivam sve da dođu na premijeru.“
Redatelj je Shakespearove drame Qёndrim Rijani, dramaturginja je Karla Leko, a adaptaciju potpisuje spomenuti dvojac. U glavnim su ulogama Trpimir Jurkić, Mijo Jurišić, Goran Marković, Donat Zeko, Petra Kovačić Botić, Nikša Arčanin, Zorana Kačić Čatipović, Ana Marija Veselčić, Zdeslav Čotić, Stipe Jelaska, Luka Čerjan, Zdravko Vukelić, Monika Vuco Carev i Lara Jerončić.
Asistent je redatelja Ivan Jerčić, scenograf Valentin Svetozarev, kostimografinja Marija Pupuchevska, skladatelj Trimor Dhormi, koreograf Staša Zurovac, dizajner videa Dragan Đokić, dizajner svjetla Srđan Barbarić, oblikovatelj zvuka Ivan Šušnjara, kipar Teo Baučić, jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova, za prijevod zaslužni su Milan Bogdanović i Mate Maras, a inspicijentica je Sonja Dvornik.
