Hrvatski dom Split u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića organizirao je promociju knjige „Ivo Tijardović, život i vrijeme – Memoari slavnog Splićanina“ u koncertnoj dvorani koja nosi ime znamenitog Splićanina. Kroz ovaj vrijedni kulturni događaj mnogobrojne je zainteresirane Splićane proveo redatelj i novinar Željko Rogošić, koji je biranim riječima govorio o istinskom umjetničkom geniju, njegovom kulturnom značaju za Split i Hrvatsku, ali i neiskorištenom potencijalu koji leži u njegovim (zasad) neizvedenim djelima.
Na tom je tragu ova zanimljiva promocija otvorena Arijom Dioklecijana koju je nadahnuto izveo proslavljeni bas-bariton Giorgio Surian, time postavši, prema Rogošićevim riječima, tek drugi operni umjetnik, uz Vladimira Ruždjaka, koji je otpjevao ovu ariju. Dr. sc. Mirjana Siriščević, glazbena teoretičarka, spisateljica i pedagoginja napravila je sjajan uvod u večer o Tijardoviću i nadovezala se na Surianovu izvedbu istaknuvši da je sam Tijardović „Dioklecijana“ smatrao svojim najboljim djelom kojim se autorski tim htio odužiti tvorcu Splita. Jednu se izvedbu, doduše u reduciranoj verziji, ipak može notirati, a to je ona studenata UMAS-a pod ravnanjem maestra Harija Zlodre iz 2012. Osvrnula se na Tijardovićev inspirativni boravak u Francuskoj, gdje je razmotrio glazbene ideje koje su ga nagnale na drugačije tretiranje vokalnog segmenta u „Dioklecijanu“ u odnosu na „Kraljicu lopte“ i „Spli'ski akvarel“. Opisala je „Malu Floramye“ kao spoj burleske i romantike, a osobito je zanimljiva epizoda o Tijarodvićevoj šetnji sa slikarom Vidovićem i promatranjem prizora „kuće male“, koja je nadahnula prekrasnu ariju iz „Spli'skog akvarela“.
Trpimir Jurkić svojim je interpretativnim čitanjem dvaju ulomaka iz Tijardovićevih memoara publici sjajno približio ovo vrijedno djelo. Željko Rogošić naglasio je da je Tijardović bio i prvi hrvatski filmski glazbeni autor, a o njemu je snimljen i igrano-dokumentarni serijal u kojem je Rogošiću kao scenarist pridružen i Marin Kuzmić, urednik Tijardovićevih memoara. Povjesničar Petar Krolo dao je iscrpan pregled povijesnih i političkih okolnosti u periodu Tijardovićeva stvaralaštva.
Sljedeća točka koja je oduševila publiku bila je izvedba novih ljubimaca „Spli'skog akvarela“, Pere Eranovića i Zorane Kačić Čatipović kao Lešandra i Perine. Izvođači su nastupili uz pratnju Komornog orkestra Tijardović Split, pod ravnanjem maestra Harija Zlodre i uz klavirsku pratnju Zorana Velića.
Urednik Marin Kuzmić izvijestio je o neobičnom, složenom, ali i ispunjavajućem putu do Tijardovićevih memoara. Govorio je o pokušajima dolaska do vrijednih zapisa, suradnicima i pomoćnicima te fragmentiranosti Tijardovićevih memoara u koje je dodao i svjedočanstva njegove supruge, sina Ivice, nećaka Branka Ivande, maestra Bareze i Kranjčevića i drugih. U pamtljivom citatu naglasio je da je Tijardović „izuzetna osoba, skladatelj i intelektualac važan za splitsku, mediteransku i hrvatsku povijest, poveznica sjevera i juga te poveznica našeg prostora s Europom.“
Mlada sopranistica Tina Matković ispraćena je gromoglasnim pljeskom nakon svoje interpretacije Male Floramye u pratnji pijanista Zorana Velića.
Na samom kraju promocije svoje je zadovoljstvo zbog uspješne provedbe ovog zahtjevnog projekta izrazila Grozdana Ribičić, ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića. Zahvalila je čuvaru splitske baštine, gospodinu Karlu Grencu i njegovoj Zakladi, kao i svima onima koji su pomogli da Tijardovićevi memoari postanu novi naslov kojim će se dičiti „Bibliotheca Spalatina“. Svi su sudionici spomenuli doprinos ravnateljice Vanese Kleva i Hrvatskog doma kao domaćina ovoga susreta, a kuriozitet je da se planira čak i pariška promocija knjige. Na kraju vrijedi istaknuti hvalevrijednu ideju da se 2025/2026. predloži kao Tijardovićeva godina, s nizom aktivnosti kojima bi se grad odužio svom genijalnom skladatelju, dirigentu, političaru, slikaru i piscu.
