Slovenski pravnik koji je 2016. nadmoćno izabran za predsjednika Uefe i naslijedio Michaela Platinija, od početka koronakrize šalje umirujuće poruke jer panika, kaže, ne pomaže.
Treba biti optimist i širiti pozitivnu energiju, poručuje u intervjuu za Večernji list čelni čovjek europskog nogometa Aleksander Čeferin (52) koji se nedavno nije libio uputiti kritiku slovenskom premijeru Janezu Janšu i drugim vodećim političarima koji su, smatra, u vrijeme pandemije previše pesimistični, umjesto da ljudima ponude nadu i lijepu, toplu riječ.
Nakon tog istupa neki su slovenski mediji počeli nagađati da Čeferina zanima ulazak i u političku arenu. No, on u razgovoru za Večernji list kaže da ga politika ne zanima.
Dolazi iz ugledne odvjetničke obitelji. Djed mu je bio profesor prava, a u odvjetničkom uredu oca Petra, koji je, uz ostale, branio i kosovskog političara Azema Vlassija, počeli su nakon studija raditi i Aleksander, te njegov tri godine stariji brat Rok. Aleksander je kao mladić igrao za NK Grosuplje, a druga velika sportska ljubav mu je – karate. Ima crni pojas.
Prije devet godina izabran je za predsjednika slovenskog nogometnog saveza i tada je počeo njegov uspon do vrha UEFA-e koja ima sjedište u Ženevi.
Supruga Barbara je fotografkinja, a upoznali su se na svadbi prijatelja. Imaju tri kćeri, Ninu, Nežu i Anu. Aleksander voli adrenalinske avanture, pa je tako ostalo zabilježeno da je nekoliko puta prešao Saharu u automobilu i na motociklu. No, stigla su neka takva vremena da su daleka putovanja u drugom planu.
Nogometni svijet strepi od toga kako će nogomet izgledati nakon što prođe prvi val pandemije koronavirusa. Kako se kao predsjednik UEFA-e nosite s ovom situacijom?
- Taj je virus potpuno zaustavio svijet. Zaustavio je i nogomet. Nitko to nije mogao očekivati. Sve vrijeme trajanja pandemije bavili smo se time kako pomoći nogometu, imali smo svakodnevne sastanke u obliku videokonferencija. U svakoj nesreći ima i nečeg dobrog, a u nogometu je dobra stvar bila to što smo svi nastupili jedinstveno i solidarno. Lige, klubovi i UEFA. Situacija je zahtjevna, mislim da smo se dobro s njom nosili i da je imamo pod kontrolom.
I kako će, po vama, nogomet izgledati nakon pandemije, recimo, na proljeće 2021.?
- Vjerujem i siguran sam da ćemo uskoro gledati dobar stari nogomet s gledateljima na stadionima. Nogomet i društvo u cjelini u povijesti su preživjeli teške izazove, ne samo zdravstvene nego i ratove i razne druge nedaće. Nogomet je rasadnik pozitivne energije, razveseljuje ljude i zato je važno što se ponovno počeo igrati.
Kad se vi osobno zavoljeli nogomet?
- Nogomet je moj omiljeni sport otkako pamtim. Prvo Svjetsko prvenstvo koje sam, onako polovično, pratio, bilo je 1974. u Zapadnoj Njemačkoj. Kako sam tada imao samo sedam godina, ne sjećam se puno toga. Ali, zato dobro pamtim iduće Svjetsko prvenstvo 1978., kad je Argentina postala svjetski prvak. Pratio sam sva prvenstva, i svjetska i europska, i lige... U našoj bivšoj državi pratili smo i bavili se brojnim sportovima. Na žalost, ne vidim da je tako i danas s mladima. U Jugoslaviji sam bio navijač splitskog Hajduka, a moj najdraži igrač bio je Zlatko Vujović.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje.
