Branko Radonić je profesor povijesti i geografije, predaje geografiju u OŠ „Vrgorac“ i OŠ „Gradac“, piše za Makarsku kroniku iz Vrgorca. Inicijator je osnivanja i predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine.
Istražuje povijest Vrgorske krajine, objavljuje članke, organizira autorske izložbe s temama iz vrgorske povijesti. Nositelj je projekta virtualnog muzeja „Vrgorac nekad“.
Na Facebook stranici svakodnevno objavljuje stare vrgorske slike, koje iznova oduševljavaju mnogobrojne pratitelje, sada već njih gotovo četiri tisuće. S Brankom smo popričali o samom projektu, a otkrio nam je mnoge zanimljive stvari.
Što vas je navelo na skupljanje fotografija?
- Još tijekom studija povijesti i geografije u Zadru počeo sam se intenzivnije baviti istraživanjem vrgorske povijesti u ovdašnjim knjižnicama i arhivu. U to vrijeme družio sam se kolegama koji su skupljali fotografije i razglednice svojih gradova, pa je to i mene privuklo. Naročito kada sam se preko tih razglednica i fotografija počeo upoznavati s vizurama starog građanskog Vrgorca s početka prošloga stoljeća. Tu je i započela moja ljubav prema staroj fotografiji. Razglednice skupljam u originalu, a fotografije posuđujem, skeniram i vraćam vlasnicima.
Sjećate li se prve fotografije Vrgorca koju ste skupili?
- Kroz ruke mi je prošlo više od pet tisuća različitih fotografija i razglednica Vrgorca, ali ipak se sjećam prve. Slučajno sam je kupio na nekoj internetskoj aukciji, a prikazuje vrgorske prvopričesnike ispred župne crkve 1939. godine. Prodavaču nije nešto previše značila pa ju je prodavao za sitan novac, a meni je tada značila najviše na svijetu.
Kako ste se s hobija prikupljanja fotografija prebacili na projekt „Vrgorac nekad“?
- Još od kraja studija i povratka u Vrgorac građani su mi počeli donositi stare fotografije iz svojih albuma jer su znali da se zanimam za našu lokalnu povijest. Te bih fotografije skenirao i vraćao im njihove dragocjene originale. Nije mi presudno zadržati original fotografije, dovoljna mi je digitalna kopija, osim kada se radi o starim razglednicama koje stvarno prikupljam. Međutim, sve prikupljene fotografije su na takav način bile dostupne samo meni, ali ne i široj javnosti. U situaciji kada je vrgorska povijest u najvećoj mjeri neistražena jer nemamo instituciju koja bi se tim poslom bavila, smatrao sam da je vitalno važno da ono što imam stavim na internet. Društvene mreže su u tom smislu jako zahvalan medij jer zahvaćaju sve dobne skupine, od mladih do ljudi u dubokoj starosti, kao i sve građane neovisno o mjestu boravka. Osmislio sam zato projekt „Vrgorac nekad“ i pokrenuo stranicu na Facebooku 2. ožujka 2015. godine, znači prije gotovo pet godina.
Svaka objavljena fotografija ima svoj redni broj, mnoge od njih i numerirane verzije kako bi građani sami dopisivali imena i prezimena ljudi koje primijete na tim fotografijama. Nemoguće je pobrojati sve ljude koji se nalaze na svim dosad objavljenim fotografijama na ovoj stranici, ali sigurno ih je barem desetak tisuća. Projekt raste svakim danom, prešli smo 3.700 pratitelja, a među Vrgorčanima sa svih kontinenata, prate nas i drugi ljubitelji stare fotografije, povijesti i baštine. Ovaj projekt je zato teško usporediti s bilo čime sličnim u okolici. Postoje i druge stranice sa starim slikama, ali ovdje svaka ima svoj broj, skenirana je u visokoj rezoluciji, zaštićena pečatom, stručno obrađena i prezentirana te otvorena za dopune sadržaja od strane građana.
Koji je Vaš cilj?
- Cilj projekta „Vrgorac nekad“ je stvoriti najveći album Vrgorca i kroz sličice društvenog života njegovih stanovnika kreirati jedan mali povijesni mozaik. Želja mi je da to bude virtualno mjesto okupljanja stanovnika cijele Vrgorske krajine i našega iseljeništva, što ova stranica već odavno i jest. Naime, stara fotografija najviše vrijedi i najviše može dati samo ako je dostupna svim generacijama za istraživanje i uživanje u njezinim detaljima. Skrivena u nekoj ladici, osuđena na zub vremena, stara fotografija će neminovno nestati. Njezina prezentacija na moderan način privlači najšire mase što omogućuje popularizaciju naše lokalne povijesti na svima lako razumljiv način.
Imate li podršku lokalne samouprave?
- Nekakva načelna podrška vjerojatno postoji kao i kod drugih privatnih inicijativa, ali osim toga ne. Ali pomoć lokalne samouprave za ovakav volonterski projekt mi ni ne treba. Za njega nisu potrebne neke velike financije, dovoljna je ljubav prema onome što se radi, malo organizacije i slobodnoga vremena, a od svega navedenog, upravo mi toga vremena najviše nedostaje.
Pomaže li vam tko?
- Naravno, preko tri stotine Vrgorki i Vrgorčana iz krajine, domovine i dijaspore se uključilo u projekt tako što su na moju molbu pregledali obiteljske albume, arhive, škrinje, ormare, tavane i posudili mi na skeniranje pronađene fotografije. Građani su mi najveći saveznici u ovom projektu i općenito mom radu u istraživanju naše lokalne povijesti.
Osnovali ste Društvo prijatelja vrgorske starine. Čime se kao društvo bavite i zašto je takva udruga bila potrebna u Vrgorcu?
- Dolazim iz malog Vrgorca, dalmatinskog grada bogate povijesti i originalnog kulturnog identiteta, ali ta je lokalna povijest slabo vidljiva, i to ne samo u regionalnim i nacionalnim okvirima, već i samim njegovim stanovnicima. Nažalost, Vrgorac je grad koji nema instituciju koja bi se stručno bavila prikupljanjem izvora i istraživanjem njegove povijesti, a samim time svo to njegovo bogatstvo, posebno nematerijalno, izloženo je velikoj ugrozi, vremena i zaborava. Zato je misija Društva čuvati vrgorski identitet od zaborava, istraživati, prezentirati i popularizirati našu bogatu povijest, prvenstveno Vrgorčanima, a onda svima ostalima.
Kako poslati stare fotografije?
Ukoliko imate stare fotografije ili razglednice Vrgorca možete se autoru projekta javiti putem e-maila: vrgorcanin@gmail.com .
Sve do sad objavljene fotografije pogledajte OVDJE.
