I dok zdravi mudruju o tome hoće li se cijepiti protiv koronavirusa ili ne, rizične skupine, osobito oni s više kroničnih bolesti poput bolesti pluća, dijabetesa, malignih, srčanih, autoimunih i drugih zbog kojih su na biološkoj ili imunosupresivnoj terapiji, jedva čekaju dolazak cjepiva koje njima znači spašavanje golog života.
Samo 62.500 ljudi kako je jučer kazao Krunoslav Capak, prvi će se cijepiti zdravstveni djelatnici koji rade s COVID pacijentima i onda djelatnici i štićenici domova za starije, a nakon njih prioritet su kronični bolesnici, piše Večernji list.
Očekivano je da se prvi cijepe zdravstveni djelatnici, ali jesu li najrizičnije skupine trebale biti cijepljene prije djelatnika domova za starije, to više što će korisnici tih domova biti cijepljeni?
No očito je problem što u prvoj tranši dolazi samo 125 tisuća doza, koje će u dvije doze primiti samo 62.500 ljudi. Prof. prim. dr. sc Ivo Ivić, predstojnik Klinike za infektologiju KBC-a Split, na pitanje jesu li veći prioritet za cijepljenje najrizičniji građani od djelatnika domova, uzvraća: – Pa ti bolesnici i jesu prioritetni.
Dobar dio njih bit će obuhvaćen cijepljenjem štićenika u staračkim domovima. Kad nemožete odjednom dobiti količine cjepiva potrebne za sve, neki redoslijed mora se napraviti, a ovaj je očito usmjeren na to da se zaštiti zdravstveni sustav i najosjetljivija populacija u domovima umirovljenika, odmah uz njih su i ostali kronični bolesnici – kaže Ivić.
Je li dobro postavljen redoslijed prioriteta, pitali su novinari Večernjeg lista i vodećeg virusnog imunologa, prof. Stipana Jonjića. – U ovakvim situacijama ne možete napraviti idealno rješenje koje bi bilo i provedivo. Čini mi se da je selekcija prioritetnih grupa dobra, ali odmah iza ove prve grupe trebali bi doći ostali koji se mogu svrstati u rizične skupine. Taj probir nije jednostavno napraviti te će uvelike ovisiti o obiteljskim liječnicima, koji su najbliži pacijentima i mogu procijeniti koji od njih spadaju u rizične skupine. Osim toga, još nije potpuno proučeno koje su od kroničnih bolesti uistinu u skupini rizičnih kad govorimo o COVID-19.
Vjerujem da je riječ o rasponu od samo nekoliko tjedana ili malo više, kad dobijemo drugu tranšu cjepiva, i tada ovo što navodite svakako treba uzeti u obzir. Ovih dana dosta je upita trebaju li se cijepiti ljudi s alergijama i autoimunim bolestima.
Ja bih rekao da se i oni svakako trebaju cijepiti, a u slučaju mogućih nuspojava, liječnici koji će ih cijepiti zasigurno će moći intervenirati kako bi ublažili nuspojave i spriječili ozbiljnije reakcije. Danas znamo da kod bolesti COVID-19 oboljeli često razvijaju tzv. autoantitijela, koja očito imaju značaj u patogenezi same bolesti, što se po nekim znanstvenim istraživanjima posebno odnosi na najteže bolesnike. Uz to, danas već govorimo o kasnom COVID-19, odnosno manifestacijama bolesti tjednima i mjesecima nakon što smo je preboljeli. Riječ je o bolesti koja je, očito, puno više od onoga što se danas misli i trebat će dosta vremena prije nego što potpuno shvatimo patogenezu i patologiju ove bolesti – kaže Jonjić za Večernji list.
Neodgovorno je odbiti U nedostatku lijeka cjepivo se, dodaje Jonjić, nameće kao jedini način borbe i dužnost je svih koji znaju nešto o cjepivima i samoj bolesti, napose znanstvenika i medicinara, da intenzivno promiču važnost cjepiva u ovoj situaciji. Smatram neodgovornim da je čak i među zdravstvenim osobljem velik postotak onih koji odbijaju cjepivo, svjesni da time ugrožavaju ne samo sebe nego i svoje pacijente te kapacitet zdravstvenog sustava da se nosi s ovakvim epidemijama. Rizik od bolesti COVID-19 višestruko je veći od relativno malog rizika kad govorimo o cjepivu – zaključuje Jonjić, prenosi Večernji list.
