Jay-Jay Johanson, 8. ožujka održat će koncert u koncertnoj dvorani Ive Tijardovića s početkom u 20 sati.
Jay-Jay Johanson, pravog imena Jäje Folke Andreas Johansson, rođen je 11. listopada 1968. godine u Trollhättanu, u Švedskoj.
Od rane mladosti bio je u dodiru s glazbom, pa je već u tinejdžerskoj dobi stvarao svoje prve glazbene kompozicije.
Kao početak proboja, a i iskorak izvan granica svoje domovine, može se uzeti njegov album prvijenac Whiskey, koji je izdao u kolovozu 1996. godine.
Iako mu je to bio prvi album, Jay-Jay je na njemu već definirao svoj prepoznatljiv izričaj, koji će kasnijim izdanjima nadograđivati i razvijati.
Album donosi neobičan spoj trip-hopa, nu-jazza i drum 'n' bassa, pri čemu stvara eklektičan zvuk – elektroničke pasaže pune sintetičkih ritmova, ali s pastoralnim ugođajem. Sve to dodatno naglašava njegov dominantni vokal – mekan, opušten, prožet melankolijom, kojim u spoju s atmosferičnom glazbenom podlogom gradi jedinstvene kompozicije.
Asocijacije su neminovne jer Johanson upravo na njima gradi strukturu svojih pjesama, kako glazbom, tako i stihovima. Njegove pjesme tematiziraju smisao života, njegovu prolaznost, ljubav, ali i svakodnevne trenutke koje u prolazu registriramo, a zatim brzo zaboravljamo. Zamrzavanje tih trenutaka i njihova projekcija kroz glazbu još je jedan ključni element njegove lirike, kojom dominira romantičarska atmosfera nalik Byronovoj.
Njegova se estetika povezuje i s atmosferom film noira, s tin-pan alley trendom iz sredine prošlog stoljeća te s klasičnim orkestracijama tog razdoblja. Moglo bi se reći da je Jay-Jayov vokal, u kombinaciji s njegovom glazbenom podlogom, moderna projekcija big-banda prošlog stoljeća, smještena u današnji kontekst. Time se dodatno potvrđuje njegova umjetnička unikatnost.
Nije stoga iznenađenje da je album Whiskey probio granice Švedske i predstavio svijetu ovog osebujnog umjetnika. Bio je to privlačan spoj trip-hopa i melankolične atmosfere, oblikovan elektroničkom podlogom – stilom koji je postao Johansonov zaštitni znak. U glazbenim je krugovima taj album ostao upamćen kao jedno od njegovih najoriginalnijih ostvarenja.
Nasljednikom, albumom Tattoo (1998.), Johanson je potvrdio svoj status i izbjegao zamku prokletstva drugog albuma. Treći album, Poison (2000.), donio mu je velik međunarodni uspjeh, popevši se na četvrto mjesto francuske top-liste. Na njemu je surađivao i Robin Guthrie, osnivač kultnog benda Cocteau Twins, koji je odsvirao gitaru.
Iste godine Johanson je skladao glazbu za film La Confusion des Genres francuskog redatelja Ilana Durana Cohena. Godinu kasnije osmislio je Cosmodrome, multimedijalnu instalaciju koja je premijerno prikazana u Dijonu, a potom obišla svijet, s posljednjim nastupom u Parizu.
Četvrti prijelomni album, Antenna (2002.), nastao je u suradnji s njemačkom eksperimentalnom grupom Funkstörung. Tijekom cijele karijere Johanson je eksperimentirao sa zvukom i žanrovima, stapajući ih u svoj prepoznatljiv stil koji je s vremenom postao žanr za sebe.
Zahvaljujući originalnosti i prepoznatljivom zvuku, uspio je osvojiti i kritiku i široku publiku, čime je potvrdio univerzalnost svog izričaja. Do danas je snimio četrnaest albuma, a svaki od njih odražava trenutak u kojem je nastao. Impresivan broj izdanja prati i činjenica da su svi visoko ocijenjeni, što svjedoči o Johansonovoj predanosti i preciznosti. Njegov talent, pak, nikada nije bio upitan.
Danas je Jay-Jay Johanson cijenjeno ime na svjetskoj glazbenoj sceni. Njegove su skladbe emocionalno nabijenije do krajnjih granica, a atmosferična podloga dodatno pojačava njihov intenzitet. Ovaj jedinstveni melankolik pronašao je svoje posebno mjesto u glazbenom svijetu koji, premda orijentiran na komercijalni aspekt, njemu nije podložan.
To Johanson potvrđuje svakim svojim albumom i svakim koncertom.
