Pedijatri su najeduciraniji za cjelovitu zdravstvenu skrb djece, ne samo kad je riječ o akutnom problemu već i za preventivno praćenje psihofizičkog razvoja djece i utjecaja na njihovo zdravo življenje. Nakon što je suvremena pedijatrija prevladala masovno umiranje djece i iskorijenila mnoge dječje bolesti, danas imamo epidemiju kroničnih nezaraznih bolesti poput debljine i problema s mentalnim zdravljem, a tu su primarni pedijatri od ključne važnosti. Međutim, oko 50 tisuća djece u Hrvatskoj nema svog pedijatra. O gorućim problemima u pedijatriji i budućnosti hrvatske pedijatrije raspravljat će se na nadolazećem kongresu Hrvatskoga pedijatrijskog društva, a Večernji list je razgovarao s prof. Joškom Markićem, pedijatrom sa subspecijalizacijom intenzivne pedijatrije, predsjednikom dalmatinskog ogranka Hrvatskoga pedijatrijskog društva i predstojnikom Klinike za dječje bolesti KBC-a Split na Firulama.
U Hrvatskoj se iz godine u godinu roditelji i djeca sve češće susreću s problemom nedostatka primarnih pedijatara. Odnedavno je to problem i u gradovima – Zadru, Zagrebu... Koliko pedijatara nedostaje?
Od 348 predviđenih ordinacija primarne pedijatrije, ugovoreno ih je samo 280, a od toga u samo 239 radi pedijatar, dok je 41 pedijatrijski tim bez nositelja, što znači da u Hrvatskoj nedostaje više od 100 pedijatara za optimalnu skrb s djecom do njihova polaska u školu. Osim toga, trenutačno je 74 pedijatara starije od 60 godina, a na specijalizaciji ih je samo 73. Korijen problema leži u činjenici da se specijalizacije iz primarne pedijatrije nisu raspisivale desetak godina, čime se struku zanemarilo pa sada ne samo da pedijatara nedostaje u ruralnim i otočnim područjima već se problem širi i u Zagrebu.
Resorno je ministarstvo najavilo novi petogodišnji plan specijalizacija koji predviđa i specijalizacije iz pedijatrije?
Veselimo se najavama Ministarstva zdravstva o snažnijem raspisivanju specijalizacija za primarnu pedijatriju, podržavamo ih u tome i nudimo se kao partner u zajedničkom radu za bolji status pedijatrije. Ojačavanje pedijatrije snažna je i demografska mjera jer mlade obitelji neće ostajati raditi i živjeti u područjima gdje nemaju optimalnu medicinsku skrb za svoju djecu.
U raspravama na temu manjka pedijatara mogla se čuti i tvrdnja da primarni pedijatri nisu nužni i da ih nemaju sve zemlje, već djecu mogu liječiti i obiteljski doktori. Što struka kaže o tome?
Naša javnozdravstvena mreža predviđa da djeca do polaska u školu budu pod pedijatrijskom skrbi i mi u Pedijatrijskom društvu smatramo da tako treba i ostati. Liječnik obiteljske medicine u svojoj specijalizaciji na pedijatriji provede tri mjeseca, a to nije dovoljno da bi se adekvatno mogao brinuti o sveukupnom rastu i razvoju djeteta. U zemljama u kojima liječnik obiteljske skrbi o pedijatrijskoj populaciji povećava se broj upućivanja djece na dijagnostičke pretrage ili specijalističko-konzilijarne preglede, što dugoročno povećava troškove u zdravstvu. Osim Hrvatske, primarnu pedijatrijsku skrb imaju Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Italija, Grčka, Cipar, Španjolska i Portugal. Zemlje poput Njemačke, Francuske i Austrije imaju mješoviti model, dok u ostalim europskim zemljama obiteljski doktori skrbe o dječjem zdravlju.
Jedan od problema u pedijatrijskoj populaciji jest i pad cijepljenosti, najviše u jadranskim županijama. Kako to objašnjavate?
Sve je u životu dvosmjerni proces pa tako i povjerenje između roditelja i pedijatra. Uloga pedijatra je, među ostalim, da svojim autoritetom i snagom dokaza upozori na prednosti i posljedice cijepljenja. Upravo manjak pedijatara dovodi do prevelikog broja pacijenata po timu i posljedično do nedostatka vremena, što je mogući uzrok pada procijepljenosti jer uz stotinu pregleda na dan često nema dovoljno vremena za prenošenje informacija. Osim toga, danas su roditeljima dostupne brojne informacije na internetu, ali ne znaju kojoj od njih vjerovati. Antivakserski pokret je malen, ali su ljudi koji počinju sumnjati glasniji. Zbog svega je važno ojačati položaj pedijatara u Hrvatskoj, a naš je cilj da se postupno obvezna pedijatrijska zaštita djece proširi sa sedam na 14 godina, da djeca do kraja osnovne škole budu u pedijatrijskoj skrbi. Hrvatska je bila predvodnica u kvalitetnoj skrbi za djecu i mlade, nažalost, školska medicina izgubila je dio svojih funkcija.
Što se tiče pedijatrije na bolničkoj razini, ne postoji normativ za broj bolničkih liječnika. Međutim, i tu je stanje zabrinjavajuće, pogotovo u manjim gradovima i bolnicama gdje pedijatrijski odjeli funkcioniraju zahvaljujući dolascima i dežurstvima pedijatara iz drugih gradova. Primjerice, neonatologija u Zadru trenutačno funkcionira zahvaljujući dolasku liječnika iz Zagreba. Društvo bi trebalo poraditi na prioritetima i naći stimulativne mjere kojima će poticati liječnike za rad u bolnicama, u kojima ih nedostaje.
Općenito, gdje je hrvatska pedijatrija u odnosu na medicinu koju pružaju europski pedijatrijski centri?
Naša je pedijatrija na vrlo visokoj razini. Proveo sam nekoliko mjeseci u austrijskim i američkim bolnicama. Razina liječničke skrbi i znanja je usporediva s njima i možemo biti ponosni na to. Naravno, tehnička opremljenost uvijek može biti bolja, ali gotovo sve od opreme što se vidi u inozemnim bolnicama imamo i mi u našima. Ono na čemu se mora poraditi jest poboljšati uvjete rada za liječnike i medicinske sestre te uvjete za pacijente tako da roditelji mogu biti sa svojom djecom 24 sata.
Svjedoci smo da se nerijetko za neko teško bolesno dijete pokrene humanitarno prikupljanje donacija kako bi se u inozemstvu podvrgnulo nekomu složenom zahvatu ili liječenju koje je u fazi kliničkog ispitivanja. Kako pedijatri gledaju na opravdanost tih postupaka?
Uspjeh nije zajamčen, ali smatram da se svakom djetetu mora pružiti sve što suvremena medicina pruža, a može pomoći ozdravljenju. Naši se građani uvijek rado odazovu tim akcijama i nanovo pokazuju svoju nesebičnost i veliko srce. I u našim se klinikama često nabavi neka oprema iz donacije jer tehnološki napredak traži stalno obnavljanje opreme, kupnju nove te dizanje standarda. To puno znači nama u sustavu zdravstva, a vjerujem da su i naši građani sretni jer znaju da su nekome pomogli.
