Divlje šparoge botanički su male, tanke i zelene. U ljudskom smislu, one su razlog zašto se proljeće u Dalmaciji i Istri pretvara u kombinaciju lova na blago i špijunske operacije. Ljudi iz sela odjednom počinju govoriti tiše, pogledavaju preko ramena i na pitanje „Di si ih našao?“ odgovaraju ovako:
– Ma ono… blizu onog zida… znaš di pas laje, a ne vidiš ga.
– Tamo gori… iznad onog krivog bora… al’ nema više, sve pokupljeno.
– Po Mosoru, ima ih, reći će oni iz Makarske.
– Oko Biokova, reći će ovi iz Splita.
Svi zameću tragove, to je pravilo. Ako ste početnik, znajte da rastu uz rubove šuma, u makiji, u suhozidima i općenito na svim mjestima gdje vas može ogrebati nešto što izgleda više kao oružje nego biljka. Za vezicu šparoga trebat će vam oko 45 minuta, a za ispravljanje leđa oko tjedan dana. Divlja šparoga – prirodni korektor držanja, ali samo s malo boli.
Filozofija šparoga
Ljepota šparoga, kao i bljušta ili crnih kuka, s kojima se najčešće beru zajedno, u tome je što od njih možete napraviti bezbroj jela: fritaju, rižoto, paštu, quiche ili junačku kombinaciju „sve u tavu što nađemo, ubaci jaje i šparoge“. To je vrhunac domaće kuhinje i studentske prehrane u jednom.
No, pravi šparogolovac zna da šparoga nije samo hrana. To je filozofija i stil života, borba s prirodom i susjedima. Ako slučajno u šumi sretnete drugog berača, pogledate se kao u špageti-vesternu. Nema tu „dobar dan“, samo pogled i misao „koliko je našao“ i „ide li u mom smjeru“.
Šparogaši-profesionalci
Poseban fenomen su tzv. šparogaši-profesionalci – oni koji se već u pet ujutro vraćaju s tri kile šparoga i blatnim cipelama kao da su prešli Neretvu 1943. Njihove su lokacije tajne poput recepta Coca-Cole, a kad ih pitate gdje su bili, samo se nasmiješe. Oni znaju nešto što vi ne znate. A to nešto su – šparoge.
Strast koja ne blijedi
Divlja šparoga više je od biljke. Ona je test karaktera, kondicije i kreativnosti u izbjegavanju istine. To je sezonski sport za one s dobrim očima, lošim koljenima i izoštrenim njuhom za tuđu parcelu.
Kad napokon sjednete, umorni i ogrebani, ali s punom vrećicom, znate da je vrijedilo. Jer svaka šparoga je osvojena. Nema tu kupovine, samo borba i malo maslinova ulja.
Osobno, toliko ih volim da ih pripremam samo na jedan način – kratko ih obarim, posolim i prelijem maslinovim uljem. Nerado ih dijelim, baš nerado. Znam ljude koji, kad je ulov slab, pomiješaju šparoge s blitvom, ali kod mene to ne prolazi. Ako treba, skuhat ću i samo tri šparoge i uživati kao da ih je trideset i tri.
Šparoge svoju slavu duguju iznimnom okusu, ali i ljekovitosti. U pučkoj medicini odavno su poznate zbog diuretičkih svojstava, smanjivanja temperature i ublažavanja bolova. No možda je njihova najveća vrijednost ona sreća na licu moje majke kad je obradujem buketićem.
Toliko ih volim da sam im u svom vrtu dala gredicu da se šire. Pripremam se na vrijeme za godine kad šparoge i crne kuke, lat. Tamus communis, ne budem mogla tražiti po brdima…
Ovo ne žele da znate o povrću: Kad imaš svoje sjeme, nisi rob sjemenske "mafije"
