Jedina preostala carska jahta Austrougarske monarhije koja je ponovno potonula u prosincu 2019. godine, danas je kao feniks opet s dna izvađena na površinu. Istranka je brod na kojem se doslovno pisala povijest, ali kako to u Hrvatskoj biva, slavnom poviješću se najčešće gađamo riječima i obećanjima, dok zub vremena dodatno zakomplicira stvar. Tako se dogodilo i brodu čija je trenutna situacija komplicirana jednako kao i papirologija u hrvatskoj administraciji.
Uz fotografije izvađene Istranke, Morski.hr donosi i pozadinu cijele priče.
Brod izvađen s dna točno na stotu godišnjicu atentata na Franju Josipa
Uspješno podizanje s morskog dna obavili su djelatnici tvrtke HVAR SAILING j.d.o.o. iz Splita. Osovinu ove uspješne ekipe čine isti ronioci koji su ga uspješno izvadili i 2014. godine.
Brod se (davno) uslijed nebrige potopio u Sjevernoj luci u Splitu. Dvaput ga se neuspješno pokušalo “izvaditi” s dna, prije nego ga je, upravo gore navedena ekipa 2014. uspjela dovesti u plovno stanje. Tada je više od pola trupa (ležao je na desnom boku) bilo utonulo u mulj, šta ga je laički rečeno “zarobilo za dno” te se uspješno vađenje smatralo nemogućim. Problemi su bili veliki – brod je duboko utonio u mulj, ogromna masa-težina mulja u brodu, za današnje standarde slabašan trup, oštećenja na oplati broda.
Vađenju s dna pristupilo se tek nakon temeljitog i zahtjevnog utvrđivanja zatečenog stanja. Vađenje je bilo tehnički zahtjevno i neizvjesno. Kako se kod ovako složenih operacija situacija mijenja doslovno iz minute u minutu, tako je bilo potrebno modificirati prvotni plan te se prilagođavati novonastalim okolnostima. Tako se i tijekom vađenja tehnika prilagođavala sukladno novonastalim okolnostima, da bi u jednom (kritičnom) trenutku cijela operacija bila zaustavljena. Nakon što ulogu glavnog operatvica preuzima Tonći Katavić – Ćiro, vađenje Istranke je uspješno privedeno kraju. Zanimljivo je i da je Istranka uspješno izvađena točno na stotu godišnjicu atentata na Franju Josipa!
Nakon iznimnog spašavanja s morskog dna, nevjericu izaziva nebriga države (nadležnih) za ovaj jedinstveni brod-spomenik kulture. Godinama zaboravljen od svih (izuzev djelatnika Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu), ponovno tone na morsko dno. Mjesecima se svi (Ministarstvo kulture) oglušuju o vapaje iz splitskog Pomorskog muzeja, sredstava za ponovno vađenje državne institucije navodno nemaju, i tada ova cijela priča dobiva hollywoodski obrat. Mediji objavljuju vijest o ponovnom potonuću Istranke, te sramotnoj nebrizi od strane države. Srećom po ovaj jedinstveni brod, mediji (a vjerovatno i nadolazeći izbori) potaknuli su promptnu reakciju “sa svih strana” te su ipak osigurana minimalna sredstva za vađenje “u plovno stanje”.
Vojni brod, pa privatni brod restoran, koji završava u vlasništvu Talijana
Kako doznaje Morski.hr, prema nekim povijesnim izvorima, prije početka Prvog svjetskog rata na Istranci, usidrenoj ispred dvorca Miramare u Trstu, sastali su se njemački car Vilim i Franjo Ferdinand. Navodno su u salonu broda dogovarali kakve vojne poteze izvesti ako dođe do velikog rata, a sve je upućivalo na to da je sukob neizbježan. Također, na Istranci je prvi put na Jadranu upotrijebljena bežična radiotelegrafija. Nakon sarajevskog atentata, na palubi Istranke prevezeni su posmrtni ostaci prijestolonasljednika Ferdinanda i supruge mu Sofije. Malo je poznato da je Istranka bila i zapovjedni brod Jugoslavenske ratne mornarice od 1954. do 1958. godine. I to je ono što smo o Istranci znali prije.
– Istranka nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prelazi u vlasništvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Nakon što je rashodovano vlasništvo bivše JNA, Hrvatska vojska je brod prodala, a kupila ga je firma Union Dalmacija, koja je od njega 90-tih napravila restoran. Kad je ta tvrtka otišla u stečaj, prodala ga je Talijanima, točnije firmi/talijanskoj lučici Marina degli Aregai početkom 2000-ih, čiji je vlasnik bio talijanski senator Gianni Cozzi. Vlasnik je poginuo i imovinu nasljeđuje udovica, odnosno obitelj – raspetljava noviju kronologiju priče o Istranki ravnatelj Pomorskog muzeja u Splitu, Ljubomir Radić.
– S obzirom na privatno/strano vlasništvo, Republika Hrvatska kroz Ministarstva kulture i vanjskih poslova je iskazala želju da otkupi brod, a obitelj nudi brod za 100 tisuća eura. Osobno vjerujem da se i o cijeni da pregovarati, jer radi se o kulturnom dobru o kojem oni uopće nisu vodili brigu, pa se u pregovorima može smanjiti traženi iznos. Treba u ovoj fazi napraviti šire konzultacije kako taj brod izboriti, a potom i osigurati njegov smještaj, bilo na suhom, bilo na vezu. Zasad smo ga podigli u plovno stanje i kad se sredi, on će neko vrijeme biti siguran, ali to nije dugoročno – upozorava Radić.
– U ovoj fazi je Istranka izvađena s dna. Bila je potopljena na boku. S obzirom da su na mjestu gdje se ona nalazi navozi Brodospasovog rezališta, mi smo pristupili akciji u suradnji s Ministarstvom kulture, konzervatorskim odjelom, Splitsko-dalmatinskom županijom, a sada slijedi saniranje šteta koje su nastale zbog nalijeganja na bok od prosinca, treba brod i očistiti.
U idućoj fazi nam slijede planovi vezani za njen smještaj. Ona još nije podignuta na suhi vez, jer se na toj lokaciji radi ribarska luka Križine i taj prostor je u radovima, tako da je to trenutno i fizički nemoguće. Sada slijedi dogovor s Lučkom upravom Split, s kojom valja iznaći rješenje; hoće li ostati na vezu dok se to sve ne riješi ili će se pronaći neka druga lokacija, gdje će biti privezana – kaže Radić.
– Kad je brod potonuo u prosincu i nakon razgovora s Ministarstvom kulture, odnosno Ministarstvom vanjskih poslova (s obzirom da je brod još u talijanskom vlasništvu), postojao je interes da se stvari počnu rješavati, netom prije pandemije koronavirusa. Osiguran je dio sredstava za podizanje u plovno stanje, no cijeli iznos nije osiguran, a i radovi na lokaciji su ovaj manevar učinili nemogućim. Mi smo s konzervatorima spriječili daljnje propadanje.
Ovaj brod mi u Pomorskom muzeju vidimo na jedinom austrougarskom vezu koji se nalazi u gradu Cresu. U tom slučaju Istranka bi tamo bila eksponat unutar prostora koji sad koristi brodogradilište Cres. To brodogradilište je riječki konzervatorski odjel zaštitio kao kulturno dobro. Time bi mogli kupiti vrijeme za kvalitetnu obnovu broda jer je riječ o iznosima koje je nemoguće osigurati u kratkom razdoblju, kao i obnova koja će trajati dugo – zaključuje ravnatelj Pomorskog muzeja Split.
