Splitski fotograf prošetao je utvrdom Glavaš i zabilježio prekrasne kadrove.
Glavaš je ruševina utvrde srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog grada u Hrvatskoj.
Ta Šibenik IN, konzervator Ivo Glavaš otkrio je više detalja o ovoj utvdi.
Tvrđava Glavaš sagrađena je na stijeni koja dominira iznad Pekasove drage na padini Dinare što se spušta prema dolini oko izvora rijeke Cetine. Može joj se prići jedino iz pravca istoka položenim terenom. Neki dijelovi tvrđave su, osim obrambenih zidova, branjeni i nepristupačnim terenom, posebno sa zapada gdje se teren naglo obrušava u klanac Pekasove drage. Danas se tvrđavi prilazi iz sela Glavaš udaljenog tristotinjak metara. Prilaz je označen kao planinarska staza kojom se možete uspeti do vrha Dinare.
Tvrđava Glavaš je današnji naziv dobila tek u 17. stoljeću očekivano po selu Glavaš u Općini Kijevo iznad kojeg se nalazi što nema nikakve veze s autorom ove kolumne. Štitila je sa sjevera prostor izvora rijeke Cetine i prilaze preko najviših vrhova Dinare i Uništa iz smjera Livanjskog i Glamočkog polja u Bosni i Hercegovini. Pravac se koristio od prapovijesti za potrebe lokalnog stočarstva i ispaše u planini, ali još nije posve jasno je li neki važni rimski putni pravac, ostaci kojeg se vide na terenu, išao tom trasom u prostor Livanjskog polja. Mjesto na kojem je tvrđava postavljena sugerira da je to točka s koje je najlakše kontrolirati eventualni prodor neprijatelja iza Dinare u današnjoj Bosni i Hercegovini. Na mjestu tvrđave već u prapovijesti je za kontrolu te važne točke postojala gradina što su potvrdili i sitni nalazi tijekom istraživanja u tvrđavi.
Povijesni podaci o tvrđavi Glavaš prije svega otkrivaju njeno nekadašnje ime: na glasovitoj karti Matea Pagana iz prve polovine 16. stoljeća ona se naziva Dinarić. Već tada je drže Osmanlije. Tvrđava Glavaš (Dinarić) krajem srednjeg vijeka (u 14. ili 15. stoljeću) u vlasništvu je hrvatskih plemićih klanova Čubranovića, Mišljenovića i Berislavića i nema povijesnih niti arheoloških dokaza da je sagrađena prije tog vremena. Pronađenu srednjovjekovnu keramiku i metal moguće je datirati tek od 15. stoljeća. Osmanlije osvajaju tvrđavu Glavaš po svoj prilici početkom 16. stoljeća i drže je bez prestanka do početka 18. stoljeća od kada je napuštena i počinje njeno propadanje.
Prekrasne fotografije kao i video donosi EdoStuff Aviation.
