Kad putujete u zemlje ‘trećeg svijeta’ pa se suočite s rijekama i njihovim eko-sistemima koji jedva da su još živi od količine otpada uz tokove, plastike po površini, nekontroliranih otpadnih voda koje glogoću ravno u odlično strateški lociranu slatkovodnu tekućicu, ili alternativno gledate kakav dokumentarac o čitavim otocima plastike i smeća po svjetskim oceanima, sigurno vam padne na pamet kako smo mi još dobri…
Kad će Lećevica? Sučeljavamo Antu Šošića i Jakova Prkića, ove subote u Dalmacija Danas DUELU
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Dobro, ima naravno i boljih primjera, uredne i čiste Austrije ili skandinavskih zemalja, u koje bi se trebali ugledati, zbog kojih smo uostalom dobrim dijelom (od 2013. godine) i mi u Hrvatskoj (donekle) odgovorni s vlastitim otpadom. Jer bilo je u nedavnoj prošlosti nekoliko situacija koje su jasno svjedočile o tome u što bi nam se okoliš pretvorio u samo nekoliko dana ili tjedana: u jednom periodu država je pauzirala s otkupom ambalaže – staklene i PET prvenstveno, što je rezultiralo napuštanjem tog posla cijele vojske sakupljača boca, a to se pak odmah i primijetilo na ulicama gradova; dok je druge zgode ispao određeni problem s djelatnicima Čistoće (zagrebačke, ali i splitske) vezan za primanja pa su ljudi odlučili štrajkati u borbi za svoja prava. Trajalo je to toliko kratko da se jedva štrajkom može nazvati, dogovorili su se radnici s direktorima, no već i taj kratki prekid pokazao je što bi se dogodilo u nekom takvom duljem scenariju, poput Napuljskog…
Što nas dovodi do aktualnog trenutka. Naizgled nije kritičan kao neke od prethodnih situacija, ali valjda ne trebamo čekati da doista dođe do tako kataklizmičnog momenta. Jer Karepovac, splitski deponij otpada već dulje od pola stoljeća, kojeg koriste i susjedni gradovi i općine, nakon kvalitetne sanacije prije tri-četiri godine dolazi svom konačnom kraju. Županijski Regionalni centar čistog okoliša, kako se službeno zove županijski centar za gospodarenje otpadom u Lećevici, još nije započeo s radom, dapače najmanje dvije godine je daleko od toga. A kad konačno i krene punim kapacitetom, neće moći preuzimati baš sav otpad iz Splita nego onaj razvrstani…
O tim temama popričali smo s osobama izvrsno upućenim u problematiku: županijski vijećnik Direkta Ante Renić bio je svojedobno šef Nadzornog odbora Čistoće (za vrijeme mandata Ivice Puljka, no onda je smijenjen, čini se zbog postavljanja nezgodnih pitanja), dok je Andrija Čaljkušić aktualni direktor splitske Čistoće koji je u toj komunalnoj gradskoj firmi proveo niz godina!
Renić: Plan kasni već nekoliko godina
U Planu gospodarenja otpadom SDŽ za 2024., dokumentu na 60 stranica koji se eto donosi tek sad, u Mjerama Plana gospodarenja otpadom (Mjera 2.a PGO SDŽ) 'sugerira' se povećanje kapaciteta Karepovca?!
-Sporost SDŽ je već opjevana, kako u drugim strateškim odlukama, tako i što se tiče gospodarenja otpadom. Plan kasni već nekoliko godina, no ono što je zabrinjavajuće je da iako je aktualan uopće se ne bavi najvećim problemom gospodarenja otpadom u SDŽ a to je skorašnje zatvaranje odlagališta Karepovac. To samo ovlaš spominju i prebacuju odgovornost na splitsku Čistoću. To je izuzetno nekorektno jer Karepovac ne služi samo Splitu već i većini županije, Čistoća nema kapaciteta za riješiti takav problem a i sama županija je uprskala moguće rješenje jer epohalno kasne s razvojem centra u Lećevici koji slavi 20 godina razvoja. Spominju povećanje kapaciteta Karepovca ali vjerojatno su zaboravili da je to već jednom rađeno i da je sanacija u tijeku, tako da je to nemoguće.
Koliko još Karepovac objektivno može izdržati, vremenski i po tonaži otpada?
-Po najoptimističnijim prognozama do ljeta 2026. vjerojatno i prije. Vrijeme je praktično isteklo za iznaći neko dobro rješenje pa time još više čudi benevolentnost institucija, od grada Splita, županije do Ministarstva. Svi su zakazali.
Koliko će koštati odvoz otpada iz Splita kad se jednom ne bude moglo voziti na Karepovac i koliko bi to moglo poskupjeti račune?
Nitko nikada nije napravio pravu projekciju jer nisu ni radili na rješenju. Cijena će sigurno biti velika, no veći je problem iznaći rješenje jer se radi o preko 150.000 tona otpada godišnje koji će trebati nekakvim za sada nepostojećim kamionima voziti na neko za sada nepostojeće odlagalište.
Lećevica i kad krene s radom (a vjerojatno neće prije 2028), koliko će otpada uopće moći zbrinuti s obzirom na mali postotak razdvajanja?
I to je problem o kojem se malo razmišlja a još manje radi. Centar u Lećevici je kapacitiran po projekciji da će u trenutku njegova otvaranja stopa odvajanja otpada biti visokih 50%. Trenutno smo na 12-20%, ovisno o metodologiji izračuna, ali strašno daleko od potrebnih 50%. Kako će taj centar funkcionirati kad ga krenemo zatrpavati duplo većom količinom otpada nego što je zamišljen i koliko će tako trajati nitko ne zna, niti se time bavi itko od nadležnih institucija. Županija je svom snagom krenula u završenje Centra jer strašno kasne s tim, a što nakon otvaranja...
Što generalno napraviti za bolje razvrstavanje, jesu li rješenje kazne, pored edukacije? Što je sa spalionicama (Kopenhagen, Beč...) otpada?
Za dobar model gospodarenja otpadom nužno je vrijeme i dobar sustav koji osigurava stanovnicima sve što im treba za razvrstavanje otpada - sustav od vrata do vrata, puno više zelenih otoka i reciklažnih dvorišta, centar ponovne uporabe, industriju koja će koristiti tako odvojeni materijal. Naravno edukacija ali i sustav mjerenja količine otpada, pa i kazne za nesavjesno postupanje s njim. Spalionice otpada ili energane, za koje sad postoji više tehnologija, nužan su korak u zbrinjavanju preostale količine nakon odvajanja. Postoje brojni primjeri u svijetu kako to može dobro funkcionirati u urbanim sredinama i ne treba bježati od toga. Ali napominjem, to je samo za preostali otpad koji se nije mogao odvojiti ili ponovno upotrijebiti.
To nam je kazao Ante Renić, dok je direktor Čaljkušić bio nešto suzdržaniji, pogotovo kako kaže u onom dijelu koji nije u njegovoj nadležnosti. A pitanja su praktički bila identična...
Čaljkušić: Udaljenija lokacija znači veće troškove zbrinjavanja otpada
Koliko još Karepovac objektivno može izdržati, vremenski i po tonaži otpada?
Procijenjeni vijek trajanja odlagališta Karepovac je posljednji kvartal 2026. Shodno mojim dosadašnjim razgovorima s odgovornima, mislim da nema mogućnosti povećanja kapaciteta odlagališta Karepovac.
Koliko će koštati odvoz otpada iz Splita kad se jednom ne bude moglo voziti na Karepovac i koliko bi to moglo poskupjeti račune?
Kao direktor Čistoće prisustvovao sam sastancima gradonačelnika Tomislava Šute i ministrice zaštite okoliša i zelene tranzicije Marije Vučković, na kojima se razgovaralo o potencijalnim lokacijama odlaganja splitskog otpada po zatvaranju deponija. Čekamo konačno dogovorene planove i upute. Udaljenija lokacija znači veće troškove zbrinjavanja otpada. Prijevoz će biti organiziran ili putem tvrtki koje imaju takve kamione ili nabavom vlastitih kamiona (ponajviše ovisi o udaljenosti lokacije na koju se otpad odvozi).
Što generalno napraviti za bolje razvrstavanje, jesu li rješenje kazne, pored edukacije? Što je sa spalionicama (Kopenhagen, Beč...) otpada?
Čistoća niz godina drži edukativne radionice o odvajanju otpada u obrazovnim i drugim institucijama. Imali smo medijske kampanje i informativne pultove u gradskim kotarima. Godine 2020. stopa odvajanja u gradu Splitu je bila nešto veća od 3 %, a u ovom trenutku je oko 28 %. Broj dolazaka građana u reciklažna dvorišta se znatno povećao. S tim edukacijama nastavljamo. Svakako, podržavamo aktivnosti Komunalnog redarstva i sankcioniranje neodgovornih sugrađana te pozivamo odgovorne sugrađane da prijavljuju pojave nelegalnog odlaganja.
U susjednoj Šibensko-kninskoj županiji u tijeku je izrada projektno tehničke dokumentacije za spalionicu otpada koja bi imala poveznicu i s Centrom za gospodarenje.
