Izrešetani križ. Pijani, bradati četnici sa šubarama i automatskim puškama. Poljubac srpskih dobrovoljaca ispred uništenog grada. Pogurena starica u koloni se mimoilazi s naoružanim vojnikom. Uplašena krava muče, skrivena u dvorištu desetkovane zgrade. Srpski vojnik ležerno vozi bicikl i podiže tri prsta u zrak dok iza njega plamti propucana kuća. Arkan pozira s maskiranim ljudima pred tenkom dok u šakama steže mladunče tigra. Uniformirani muškarac čizmom šutira mrtvu staricu na podu.
Vidjeli ste ove fotografije tijekom posljednjih tridesetak godina. Na internetu, na televiziji, u novinama i na portalima. Strašni fragmenti rata, zabilježeni u djeliću sekunde. Nečiji prst je pritisnuo obarač, bljeskalica je sijevnula, a horor koji je trebao biti zaboravljen, postao je dio povijesti. Zahvaljujući Ronu Havivu.
Njegove fotografije možete vidjeti OVDJE.
'Etničko čišćenje u stvarnom vremenu'
Danas višestruko nagrađivani američki fotograf u Vukovar je došao kao golobradi mladić, sličan brojnim drugim golobradim mladićima koji su tih dana pretrčavali kroz ruševine i borili se za život.
Samo, on je umjesto puške nosio fotoaparat.
Njegove mučne slike obišle su svijet i poslužile kao očito, neposredno svjedočanstvo užasa koji se u sumraku devedeset prve odvijao u Hrvatskoj. Izlagao je u Louvreu, nominiran je za nagradu Emmy, surađivao je s PBS-om, NBC-om, ABC-om, časopisom People, Liječnicima bez granica, Arkan je raspisao nagradu za njegovu glavu...
'Od početka smo bili na prvim crtama'
Ron Haviv danas govori za 24sata.
- Gotovo od samog početka opsade Vukovara, moji kolege i ja smo radili na strani hrvatskih branitelja. Bili smo na prvim crtama i unutar grada. Tada je bilo jako teško dokumentirati srpsku stranu i prikazati njihove razloge za borbu. Kako se opsada pogoršavala, ostao nam je samo jedan ulaz u grad. Kroz kukuruzište koje je bilo otvoreno srpskoj paljbi - počinje Haviv svoje prisjećanje na rat.
Razumio je u kakvoj situaciji se našao.
- Bilo je jasno što se zbiva u Vukovaru, a meni kao fotografu tada je bilo teško uvjeriti medije u Sjedinjenim Državama i Europi što se događa ovdje. Napadnut je i Dubrovnik, a oni koji su obraćali pozornost okrenuli su svoje oči u tom smjeru. Opsada se u Vukovaru i dalje nastavljala, a mi smo nastavili dokumentirati hrvatske dobrovoljce dok su se borili rame uz rame s lokalnim vojnicima. Zalihe su se smanjivale, a civili su poslani da žive u podrumima - prepričava fotoreporter iz New Yorka.
'Gledao sam etničko čišćenje'
Opisao nam je trenutke ulaska u pali Vukovar, kad je srušena posljednja linija obrane.
- U jednom trenutku, zatvorio se glavni ulaz u grad. Srpske snage su počele napredovati. Začuđujuće, srpska vojska je tada pozvala mene i ostale kolege da zabilježimo "oslobađanje" ili "pad", ovisi kako gledate na Vukovar. Ušao sam u grad i svjedočio etničkom čišćenju u stvarnom vremenu. Prognani Hrvati bili su natjerani na marširanje pred nišanom. Prolazili su kraj tijela koja su ležala na ulici. Gledao sam kako uzimaju zarobljenike i njihova trenutna smaknuća, točno preda mnom. Ne samo da nisam mogao spriječiti to što se događalo, nego kad sam pokušao snimiti ratne zločine, uperili su mi pušku u glavu i rekli da će me ubiti ako fotografiram tijela - priča Haviv.
Nije zaboravio ni vukovarsku bolnicu, iz koje su one noći pred kraj studenog odvedeni ranjenici i civili. Premlaćeni su, mučeni i na kraju pobijeni. Preko 250 ljudi. Među njima i trudnica, šesnaestogodišnji dječak i Havivov reporterski kolega Siniša Glavašević.
Ovako nešto nije viđeno od Drugog svjetskog rata
- Bio sam u bolnici samo nekoliko sati prije nego što su ljudi iz nje odvedeni. Uvijek ću žaliti što tada nisam bolje razumio što će im se dogoditi. Nakon pada, proveo sam više dana u gradu, nastojeći spojiti sve što se dogodilo - kaže Haviv.
Nakon Vukovara, dokumentirao je Arkanovce, zločine u Bosni i cijelom svijetu, od Paname, Afganistana do Haitija.
Ipak, ne zaboravlja grad na Dunavu.
- Tada se na moje vrijeme u Vukovaru i fotografije koje sam iznio gledalo kao na kraj rata. Kao na djela koja nisu viđena od Drugog svjetskog rata i koja se neće ponoviti. U stvarnosti, Vukovar je trebao biti posljednje upozorenje svijetu što bi se moglo dogoditi ako ne obrate pozornost. Kad sam se nakon desetak godina vratio u Vukovar, bilo mi je jasno da će dani koje sam proveo tamo biti zauvijek uz mene. Zauvijek ću žaliti što moje fotografije nisu učinile dovoljno da pomognu onima koji su pomoć najviše trebali - ispričao je Ron Haviv za 24sata.
