Cijeli dan i cijelu noć bacalo nas je ledeno more amo-tamo. Ni sam ne znam kako, ali držao sam se rukama i nogama o prevrnutu splav za spašavanje, a valovi od 15 metara nosili su nas sve dalje od mjesta gdje je potonuo naš brod, Bourbon Rhode - govori ruski pomorac Igor Morozov, jedan od trojice spašenih iz nesreće broda u Atlantskom oceanu.
Njegovu priču prenio je Večernjem listu njegov sin Andrej, dok se 58-godišnji otac oporavlja od teških ozljeda zadobivenih na moru.
Kapetana Dina Miškića zadnji je put vidio prije evakuacije i svaki je krenuo na svoju splav od njih četiri koje su pobacali u more. Uz Igora su bila još četiri pomorca. Dvojica nisu izdržali, napustila ih je snaga i ostali su usred oceana.
Kad je nakon 24 sati oluja malo popustila, Igor se uspio popeti na splav s još dvoje kolega iz Ukrajine. Iako je priča izuzetno uznemiravajuća, Igor, kao i ostali preživjeli, čvrsto vjeruju da su im ostali kolege živi i neprestano prate potragu, čekajući vijesti. Prva je ovo rekonstrukcija dramatičnih događaja i borbe za život koja je počela 26. rujna kad je Bourbon Rhode, u jutarnjim satima, javio da ima problema i da im ulazi voda. Vrijeme je, gotovo iznenada, podivljalo. Tropska oluja Lorenzo u trenu se pretvorila u uragan treće pa četvrte kategorije te promijenio smjer prema sjeverozapadu, kamo uragani rijetko zalaze.
Na putu mu se našao tegljač Bourbon Rhode, a što se dalje događalo spoj je lošeg vremena i još lošijeg stanja broda. - Ja znam zašto je brod potonuo - kaže. Odjednom je primijetio da su gotovo svi poklopci grotla na brodu otvoreni i da kroz njih ulazi voda. Nekoliko je poklopaca još bilo zatvoreno no kao i da nisu. Brtvilo oko njih, koje bi trebalo biti apsolutno nepropusno, u potpunosti je popustilo pa je i kroz te otvore ulazilo more. Kad je postalo jasno da strojevi ne rade i da nema spasa, naređena je evakuacija.
Igor je osobno pregledao i pripremio za korištenje sva četiri splava za spašavanje. Tada je i zadnji put vidio Dina. Igor je s četvoricom kolega skočio za jednom splavi. No umjesto da se ona automatski aktivira i napuše, ostala je vezana za brod koji ju je vukao za sobom, ravno prema dnu.
- Nismo imali nož za prerezati uže, pokušavali smo se odvojiti od broda, vukli, trzali, ali uzalud. No u jednom trenu je uže puklo, a splav se oslobodila i napuhala, ali i prevrnula - govori. Nije im bilo druge - držali su se kako su mogli za nju i plutali.
Popeti se u nju nisu mogli.
- Valovi su bili između 10 i 15 metara, veliki kao kuća - nastavlja. More ih je nosilo dalje od mjesta gdje je potonuo brod. Nisu vidjeli ništa od vodenih zidova. Vjetar je raspršio kapljice s površine stvarajući vodeni dim.
- Nismo mogli disati. Kao da smo udisali more - kaže. Prošao je taj dan, sunce je zašlo, pala je noć, a vjetar i valovi su ih i dalje nosili. Igor ima teške ozljede, i od bivanja u moru, ali i od mukotrpnog držanja za prevrnutu splav.
Sva mu je koža oguljena. Dvojica kolega nisu mogli izdržati taj morski pakao. Nestalo im je snage ili ih je val odbacio i odvojili su se od splavi. Pomoći im nije bilo. Obojica su, kaže, kasnije pronađena.
Tek drugog dana, kad se razdanilo, Igor i dvojica ukrajinskih kolega uspjeli su se popeti na splav i čekati dolazak teretnog broda koji ih je potom prebacio do francuske fregate.
Već su svoje iskaze dali policiji, osiguravajućoj kući kompanije Bourbon. Uza sebe, kaže, nisu imali odvjetnike. Koliko im se čini, kaže, kompanija bi krivicu za nesreću mogla pokušati svaliti na kapetana, no oni to neće dopustiti.
Stigle su nove satelitske snimke područja Atlantika koje se pretražuje za pomorcima, no, nažalost, na njima nije uočeno ništa, potvrdio je predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka-Petešić. Naručene su snimke za sljedeće dane i sada za pomorcima traga šest satelita.
