Zvijezda barokne glazbe, katalonsko-španjolska sopranistica Núria Rial predstavit će solo pjesme skladatelja Pirenejskog poluotoka (Manuela de Falle, Enriquea Granadosa, Lorenza Palome) čija su djela inspirirana bogatom španjolskom baštinom, sefardskim i andaluzijskim pjesmama.
Pratnju na gitari izvodi jedan od najpoznatijih europskih svirača lutnje i klasične gitare Edin Karamazov. Program se odvija uz potporu Španjolskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj.
Koncert je u četvrtak, u 20 sati u splitskom Hrvatskom domu.
O PROGRAMU
Španjolske skladatelje 19. stoljeća karakterizira skladanje glazbe uronjene u nacionalnu folklornu tradiciju. Skladatelji su se češće okretali manjim formama, a nezaobilazni instrument je gitara. Program večerašnjeg koncerta donose vrhunski interpreti: sopranistica Nuria Rial i gitarist i lutnjist Edin Karamazov. Osim izvedbe oni nam samim odabirom programa donose i osobni pogled na stvaralaštvo nekoliko generacija predstavnika španjolske glazbe 19. i 20. stoljeća, ali i jednog živućeg skladatelja. Nijedna od kompozicija koje slušamo večeras ne može se smatrati tradicijskom glazbom kao takvom, ali gotovo sve su skladbe više ili manje opletene o španjolsku tradicijsku glazbu. Stječemo tako uvid u impresije španjolskih skladatelja o vlastitoj tradiciji, ali i u njihovu kompozicijsku sofisticiranost i kvalitetu.
Manuel de Falla (1876.–1946.) bio je utjecajni španjolski skladatelj koji je jedinstvenom skladateljskom tehnikom objedinio više skladateljskih stilova prisutnih u 20. stoljeću. Zbog istinskog poznavanja glazbe svoje domovine uspješan je u stvaranju autentičnog nacionalnog folklorizma čemu je pravi primjer ciklus od sedam popularnih španjolskih pjesama koji slušamo večeras, Sedam popularnih španjolskih pjesama. Premda je Agustín Barrios (1885.–1944.) paragvajski gitarist i skladatelj, svojim se bogatim izvođačkim iskustvom i skladanjem koje je utjecalo na tehniku samog instrumenta nametnuo i na europskoj i španjolskoj glazbenoj sceni. Skladba Katedrala osobni je iskaz tuge, a najvjerojatnije je nastala nakon gubitka supruge i njezina sprovoda koji se održao u katedrali u Montevideu. Lorenzo Palomo (r. 1938.) jedan je od najuspješnijih suvremenih španjolskih skladatelja, a njegov ciklus Pet sefardskih pjesama uklapa se i stilom i tematikom u koncept španjolske glazbe 19. stoljeća inspirirane tradicijom. Fernando Sor (1778.–1839.), katalonski skladatelj i gitarist, postigao je slavu kao koncertni izvođač i skladatelj više od 65 djela za gitaru koja postaju dijelom gitarističkog izvođačkog kanona. Skladba Varijacije na Mozartovu temu, op. 9, jasno progovara o njegovoj navezanosti na Wolfganga Amadeusa Mozarta, koja nije vidljiva samo u naslovu ove skladbe, već dominira njegovim skladateljskim stilom. Enrique Granados (1867.–1916.) katalonski je skladatelj i pijanist čiji je glazbeni jezik ukorijenjen prvenstveno u europskim skladateljskim tradicijama s tek blagim utjecajem španjolskog folklora. Ciklus Tonadille u starom stilu pokazuje njegov interes za glazbu 18. stoljeća (tonadilla je kratka, satirična vrsta solo pjesme popularna u Španjolskoj 18. stoljeća) i ujedno je jedno od najreprezentativnijih i najčešće izvođenih španjolskih djela vokalne glazbe.
Često hvaljena zbog svoje vokalne čistoće i sjaja, prirodnog i emotivnog pjevanja i elegancije fraziranja, Nuria Rial posljednjih je godina jedan od najcjenjenijih glasova na glazbenoj sceni baroka i klasike. Njezina aktivnost uglavnom je usmjerena na koncerte i snimanje, a objavila je više od trideset nosača zvuka. Od 2009. ima ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom SONY Classical. Nurijini široki umjetnički interesi uključuju i glazbu iz razdoblja romantizma, iz 20. i 21. stoljeća te fuziju stilova poput jazza ili flamenca. Ostvarila je uloge u brojnim operama, kao što su Euridika u Monteverdijevu Orfeju, Pamine u Mozartovoj Čarobnoj fruli, a i ulogu Nurije u Ainadamaru Osvalda Golijova.
Usavršavala se u Baselu kod Kurta Widmara, a nastupa u poznatim europskim koncertnim dvoranama i na vodećim festivalima, poput Salzburškog festivala, Festivala u Luzernu ili Bachova festivala u Leipzigu. Surađuje s ansamblima, kao što su Accademia del Piacere, Akademija za staru glazbu iz Berlina, Bachova zaklada iz St. Gallena, Ansambl Balthasar Neumann, orkestar Bavarskog radija iz Münchena, Budimpeštanski festivalski orkestar i dr.
Njezina bogata diskografija uključuje nosače zvuka za izdavačke kuće poput Harmonije Mundi France te koncerte snimljene za kanal Mezzo i Arte TV. Dobitnica je nagrada Orphée d'Or 2010., Echo Classical Music 2009., OPUS KLASSIK za najbolji vokalni solistički nosač zvuka u kategoriji opere i brojnih drugih.
Edin Karamazov privukao je svjetsku pozornost svojim uzbudljivim virtuoznim nastupima kao lutnjist i gitarist. S vodećim svjetskim izvođačima i međunarodnim ansamblima za ranu glazbu, poput ansambla Hilliard, Hesperiona XX, Andreasa Scholla i Stinga, Edin Karamazov snimio je brojne nosače zvuka kao solist i održao koncerte diljem svijeta. Majstorskom virtuoznošću nadahnuo je koncertnu publiku u važnim koncertnim dvoranama, uključujući među ostalima amsterdamski Concertgebouw, londonski Wigmore Hall, Berlinsku filharmoniju i Konzerthaus u Beču.
Edin Karamazov svira nekoliko trzalačkih instrumenata različitih kultura i epoha te istražuje moguću uporabu lutnje u suvremenoj glazbi i improvizaciji. On premošćuje jaz od rane glazbe do nove glazbe djelima Johna Dowlanda, preko J. S. Bacha, Lea Brouwera, Ravija Shankara i Astora Piazzolle. Osim solo karijere, surađuje s pjevačima i instrumentalistima poput Andreasa Scholla, Nurije Rial i Dorothee Oberlinger. Recentni nosači zvuka iz bogate diskografije Edina Karamazova jesu Con guitara s Nuriom Rial 2020. godine, nakon čega je uslijedio Dialoge s Dorothee Oberlinger 2021. godine.
Pod pokroviteljstvom Sergiua Celibidachea, Edin Karamazov započeo je glazbenu karijeru s klasičnom gitarom i osvojio prve nagrade na ukupno četiri gitaristička natjecanja. Studij barokne lutnje završio je kod Hopkinsona Smitha u Scholi Cantorum Basiliensis. Dobitnik je prestižnih nagrada (Edison Award, Premio Cubadisco za najboljeg stranog glazbenika na Kubi, Premio Goffredo Petrassi za najboljeg instrumentalista u Italiji, Diapason d'Or i dr.).
