Prije dva tjedna počela je nova nastavna godina, a osim izazova u obrazovanju, svake se godine kao društvo suočavamo i s problemom vršnjačkog nasilja.
O toj temi u Studiju 4 govorila je psihologinja Hrabrog telefona Antonija Strle, istaknuvši da je vršnjačko nasilje i dalje u porastu.
- Uspoređujući s proteklim godinama, primjećujemo rast vršnjačkog nasilja. Na Hrabrom telefonu bilježimo eksponencijalni porast poziva i upita vezanih uz tu temu. Iako se u posljednjih godinu dana broj poziva stabilizirao, ne bilježimo pad, a ni recentna istraživanja ne daju drugačiju sliku, upozorava Strle.
Digitalni svijet proširio prostor nasilja
Strle pojašnjava da porast nasilja ne znači nužno da ga ima više, već i da se više prijavljuje.
Tome pridonose edukacije u školama, kampanje i veća senzibiliziranost javnosti.
No, smatra da je ključni razlog ipak - širenje nasilja na virtualni svijet.
- Nekada bi se dijete nakon incidenta u školi vratilo kući i barem tamo bilo sigurno. Danas je to drugačije i kod kuće su i dalje izloženi nasilju putem mobitela, grupa i aplikacija, ističe.
Prema riječima Antonije Strle, čak svako drugo dijete u Hrvatskoj doživi neki oblik nasilja, a svako treće do četvrto dijete izloženo je težim oblicima nasilja.
U sklopu projekta "Sustav praćenja" koji Hrabri telefon provodi u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova i policijom, u posljednjih nekoliko mjeseci zabilježen je porast kaznenih djela poput teških tjelesnih ozljeda, koje su izravna posljedica vršnjačkog nasilja.
Najčešći oblik i dalje verbalno nasilje
Najčešći oblik i dalje je verbalno nasilje - vrijeđanje, omalovažavanje i podrugivanje, a posebno zabrinjava činjenica da se ono danas u velikoj mjeri odvija u online prostoru.
- To su često vrlo suptilni oblici nasilja - isključivanje iz grupa, ismijavanje u zatvorenim chatovima, dijeljenje ponižavajućih sadržaja, pojašnjava.
Na pitanje kako roditelji mogu pomoći djeci da se nose s online pritiscima, Strle odgovara da rješenje nije zabrana, već razumijevanje i edukacija, piše HRT.
Rješenje nije zabrana tehnologije, već edukacija
- Roditelji žele zaštititi dijete i to je prirodno, ali drastične mjere poput zabrane mobitela i interneta nisu učinkovite. Digitalni svijet je dio naše svakodnevice, naglašava.
Zato savjetuje roditeljima da se informiraju i uključe, da razgovaraju s djecom o tome što se događa online te da ih potiču da nasilje prijave.
- Njihov svijet se ne događa samo unutar škole, unutar treninga i kasnije doma. Događa se i u online svijetu. I to nije samo "umjetni" svijet, kako kažu nei roditelji. Njima je pravi. Njima se tamo odvijaju i odnosi, komunikacije, romantične veze, stoga taj dio ne treba zanemarivati. Treba ga uzeti u obzir, no ono što je problematično kod virtualnog svijeta je to što nasilje koje se dogodi u virtualnom svijetu je puno teže dohvatiti. Kad se dogodi nasilje u školi, kad dođe do nekog sukoba, možete jasno detektirati što se dogodilo, tko je sve sudjelovao i slično. Kad imamo nasilje koje se proširi na virtualni svijet, jako je teško zaustaviti to nasilje. Mi ne znamo tko je sve podijelio tu fotografiju, tko je vidio taj video, tko je skinuo sebi na mobitel, tko je ima u privatnoj datoteci. Ono što se događa često je da djeca koja su žrtve vršnjačkog nasilja, konstantno doživljavaju retraumatizaciju i ponovno gledaju taj sadržaj, kazala je.
- On ponovno doživi taj traumatski događaj i oporavak puno duže traje, pojašnjava.
Psihologinja Strle ističe da ne postoji jednostavno ili univerzalno objašnjenje zašto dijete postaje počinitelj nasilja.
- Nema jedinstvenog pravila ni jasnog odgovora na pitanje što je potaknulo dijete na nasilno ponašanje. Ono što se uvijek trebamo zapitati jest: što se događa u životu tog djeteta? Zašto je došlo do nasilja, naglašava.
Dodaje kako se u praksi vrlo često pokazuje da su djeca koja čine nasilje i sama nekada bila žrtve, bilo vršnjačkog, bilo obiteljskog nasilja.
Počinitelji nasilja često su i sami bili žrtve
- Najčešće se radi o narušenim obiteljskim odnosima, emocionalnim teškoćama, anksioznosti ili depresivnosti. Zbog toga dolazi do poteškoća u samoregulaciji emocija, koje se onda manifestiraju kroz agresivno ponašanje, objašnjava.
Naglašava da posljedice nasilnog ponašanja svakako trebaju postojati, ali da one ne bi smjele biti isključivo u obliku kazne.
- Potrebno je raditi s tim djetetom, učiti ga novim vještinama, upravljati emocijama, ističe.
Važno je razumjeti u kakvom okruženju dijete odrasta i gdje je naučilo da je agresija prihvatljiv način komunikacije.
- Mi odrasli smo model ponašanja našoj djeci, naglasila je.
