Tomislav Buljan (21), rođeni Splićanin, nalazi se među top 5 mladih talenata u Europi prema prema ocjeni portala “Basket Europe”.
Vijest je ovo koja je mladog Splićanina vinila u visine, a na ponos i diku je kako svojoj obitelji, tako i svim građanima. Split je još jednom obranio naziv 'metropole hrvatskog sporta'.
Naime, francuski portal već godinama pažljivo analizira sve lige na Starom kontinentu kako bi identificirao gdje mladi igrači dobivaju najviše prilika za razvoj i pokazivanje svog talenta.
Prema njihovoj analizi, ABA liga je ostvarila napredak u pogledu broja mladih igrača i prilika koje im se pružaju u klubovima. Tomislav Buljan iz Cibone je jedan od pet igrača koji su ove sezone dobili najviše prilika za igru.
Košarku je počeo igrati u redovima KK Mislav iz Podstrane. S 15 godina prelazi u KK Zadar gdje postaje MVP juniorskog prvenstva Hrvatske, kreće u seniorsku košarku te nastupa u ABA ligi.
Buljan je 2022. potpisao za španjolski Joventut, a od prošle godine igrač je Cibone s kojom je potpisao trogodišnji ugovor.
S Tomislavom smo popričali o njegovim sportskim početcima, a otkrio nam je što mu novostečena titula predstavlja te koliko je odricanja potrebno za ovako veliki uspjeh.
Kako su krenuli vaši sportski početci?
- Krenuli su od malih nogu jer mi je otac bio košarkaš, s toga sam većinu vremena boravio po dvoranama i igralištima uz njega. Uz košarku rodila se i ljubav prema nogometu jer sam rođen u Splitu koji je najpoznatiji upravo po tom sportu i HNK Hajduku.
Nogomet sam paralelno uz košarku igrao 9 godina. U ljeto 2018. je stigao poziv od KK Zadra te sam tu prelomio i odlučio se za košarkaški put.
„Vijest nije zapažena u našim medijima“
Prema ocjeni portala Basket Europe, nalazite se među top 5 mladih talenata u Europi. Što to za vas znači i koliko je odricanja potrebno da za jedan ovako veliki uspjeh?
- Velika je čast biti prepoznat kao jedan od najboljih talenata u Europi prema ocjenama takvog portala, iako ta vijest nije dobila mnogo pažnje u našim medijima. To me motivira da još više radim na sebi kako bih ostvario daljnje uspjehe.
Put prema uspjehu zahtijeva odricanja još od mlade dobi, uključujući odlazak u drugi grad bez roditelja, prijatelja i ostatka obitelji. To nije lako, posebno jer u toj dobi još nismo potpuno formirali svoju ličnost.
Ne smijemo zaboraviti ni svakodnevna odricanja koja su ključna za postizanje kontinuiranog napretka, jer su često upravo sitnice presudne. To je glavna razlika između amaterskog i profesionalnog pristupa.
Kome najviše možete zahvaliti u svojoj karijeri?
- Najviše zahvalnosti dugujem svojoj obitelji, koja me uvijek podržavala u sportu i nikada nije odustajala od mojih snova. Bez njih, ne bih postigao sve te uspjehe, i to ne samo sportske. Zahvalan sam i svojim prijateljima koji imaju razumijevanja i vremena za mene.
Naravno, zahvalnost dugujem i klubovima, osoblju, trenerima, suigračima i navijačima koji su mi na bilo koji način pomogli da postanem bolji.
Koliko je bilo teško zamijeniti more s parketima i živjeti daleko od obitelji?
- U početku je jako teško jer sam promijenio sredinu u kojoj sam odrastao, napustio obitelj kao jedini sin, brat i unuk. Srećom, Split i Zadar nisu daleko udaljeni pa je obitelj mogla redovito dolaziti te pomoći pri adaptaciji. Lako prilagodljiva sam osoba te sam se zato brzo snašao.
Tako mlad, a već toliko značajnih rezultata. Koje najviše možete istaknuti?
- Ima ih mnogo, ali neke koje bih posebno istaknuo su: osvajanje titule juniorskog prvenstva Hrvatske te proglašenje najboljeg igrača istoga, prvi koševi u seniorskom dresu KK Zadra, debitiranje za seniorsku reprezentaciju Hrvatske.
Svakako i ulazak u 2. Španjolsku ligu sa košarkaškim klubom Prat.
Vidi li se u žutom dresu?
Postoji li želja da zaigraš u svom rodnom Splitu u žutom dresu?
- Naravno da postoji, došlo je do interesa, ali ne i do dogovora. Čast bi bila nastupati pred svojim ljudima i u klubu s tako bogatom poviješću.
Jedno vrijeme ste igrali i vani, koliko se Španjolska košarka razlikuje od naše?
- Razlikuje se prije svega u profesionalnošću klubova i ulaganju. Uvjeti za rad i napredak su puno bolji, dvorane punije i samo zanimanje za košarkom. Uz sve navedeno gušt je igrati, a stil košarke je moderan, brz, igra je atraktivna što ne čudi zašto su Španjolci pri vrhu od mladih uzrasta sve do seniora.
Kako komentiraš košarku u HR? Mogu li mladi pomoću sporta izgraditi stabilnu budućnost?
- Za mnoge sportaše, igranje za njihov matični klub predstavlja poseban i izazovan trenutak u njihovoj karijeri. Nastupanje pred svojom publikom, posebno u finalu domaćeg prvenstva, predstavlja vrhunac iskustva, posebno za mlade igrače.
Kako bi osigurali stabilnu budućnost mladog sportaša, važno je ulagati ne samo u sportsku karijeru, već i u njihovo obrazovanje.
Koje su tvoje želje u budućnosti i gdje se vidiš za nekoliko godina?
- Želja mi je doći na nivo ACB lige jer je to najbolja domaća liga u Europi te mi se zaista sviđa stil igre kao i sama Španjolska.
Košarkaški uzor?
- Definitivno Lebron James
