Prije dvije i pol godine Luka je prodao svoju slastičarnu, kultnu sladoledarnicu na Cankarevoj poljani. Ipak, srce ga i dalje vuče prema jugu – prema Dalmaciji. Možda je baš zato bilo gotovo pa neizbježno da ga, sasvim slučajno, sretnemo na Culinary Labu u AI hostelu, na radionici Ivana Pažanina i Hrvoja Zirojevića. Pripremali su jesenske rižote, a mi nismo mogli odoljeti prilici da Luku upitamo nekoliko pitanja.
Kako je izgledao povratak u Poljsku?
„Kada sam se vratio u Poljsku, vratio sam se zapravo u obiteljski posao. Moja majka je pravi ugostitelj – u Poljskoj imamo hotel, dva restorana i slastičarnicu – pa je bilo prirodno da joj uskočim. No, mi se tamo uopće ne bavimo sladoledom.“
Pa ipak, završio si opet u gastronomiji. Kako je došlo do otvaranja restorana?
„Poslije povratka slučajno mi je ponuđen fantastičan prostor. U jednom trenutku jednostavno sam osjetio da ga moram uzeti. I tako je nastao restoran Dalmacija – dalmatinski restoran usred Poljske!“
Restoran nudi jela koja možda nisu izvorno iz Dalmacije, ali su duboko dio dalmatinskog svakodnevlja: punjene paprike, ćevapčići, dolce garbo... Nas je zanimalo koje jelo je Poljake najviše osvojilo.
Na što su Poljaci najbolje reagirali?
„Pašticada. Poljaci su ludi za pašticadom! Taman im je i kisela i slatka, jaka je, puna okusa – sve što vole. To je apsolutni hit.“
Misliš li se vratiti? Planiraš li to?
„Hrvatska je moja druga zemlja. Srce me vuče ovamo, to ne skrivam. Split i dalje ima prostora za novitete – nove proizvode, nove kombinacije, nove okuse. Splićani se vole iznenaditi i znaju prepoznati kvalitetu. Tako da...da planiram se vratiti.“
I tako dok Luka Klimczak slaže dalmatinski jelovnik u Poljskoj i planira povratak mi se rado sjetimo Luke i njegovih sladoleda.
