Prošli je utorak u Domu mladih posljednji put izvedena predstava Tadeusza Slobidzianeka "Naš razred" u istom sastavu splitske PlayDrame koja je dobitnica 10. Međunarodnog srednjoškolskog teatarskoga stvaralašta "Juventafest" i Grand Prix nagrade za najbolju predstavu u Sarajevu, a koja je osvojila i srca gledatelja koji su u dva dana izvedbi popunili gledalište do posljednjeg mjesta.
Početno je mjesto radnje razred čije učenike utjelovljuju Jere Čović, Deni Čulina, Nikolina Domuzin, Luka Kožul, Deni Mašić, Nikolina Milankov, Ira Osibov, Luka Šajin, Roko Tomić, Lovre Trogrlić i Marin Vuletić, a pohađaju ga poljski židovi i katolici koji na početku predstave publici govore tko su i što žele biti, a istovremeno je i scenski dio maestralno odrađen (pažnja i reflektori usmjereni na lika koji govori). Kostimografija je jednostavna i pokazuje duh vremena, skromnost, čak i neimaštinu - obične hlače, košulje i sakoi (učenici se odijevaju u ono što su im očevi po zanimanju, odijelo ne čini čovjeka, simbolično prikazano i izvedeno na kraju predstave). Židov Abram prvi odlazi sa scene, no jedini pritom odlazi i iz domovine - u Ameriku – i vraća se u bitnim trenucima za židovski dio njihova kolektiva kada njegovo pismo stiže kolegama. Tada "spaja" razred koji biva razdvojen na vjeroispovijesti nakon mise na kojoj su židovi potjerani u zadnje redove, dok su katolici prozvani u prve.
U sukobu koji izbija nakon nesuglasica, mučno su opisane scene maltretiranja židova zbog novonastalog režima i ideologija koja razdvaja i sukobljava najbolje prijatelje koji postaju međusobni neprijatelji broj jedan i prijetnja usprkos vezama koje su ih godinama spajale.
U tom se režimu neki čak uspiju i vjenčati, a da zaplet bude zanimljiviji, taj je sretan dan pripao katoliku i obraćenoj židovki koja je jedna od rijetkih koji su preživjeli. Na svadbi su im za poklone uručivani predmeti njihovih pokojnih razrednih kolega (židova) čiji se glasovi čuju iz pozadine kad god bi se izvadio njihov predmet. Sve završava "uklanjanjem" židova i simboličnim odlaganjem njihove odjeće, preciznije rečeno njih samih, na istu hrpu prikazujući tako da su svi isti, žene i muškarci, odrasli i djeca, kad ljuska glupost, strah i krvoločnost dođu na vidjelo.
Nakon gašenja svjetla, amfiteatarom se prolomio pljesak, a polaznici su Playdrame u Splitu još jednom dokazali da mogu parirati i starijim kolegama i da su dostojni visine zadatka, a samim su time i opravdali svoje osvojene nagrade pod budnim okom svojih voditeljica (Justine Vojaković Fingler i Lare Jerončić).
