Facebook i društvene mreže uvijek nas na nešto podsjete. Tako smo na vrlo posjećenoj stranici Hajduk kroz povijest spazili objavu o gostovanju Hajduka u Baškoj Vodi – prije ravno 50 godina.
Sad će netko reći: "Pa neš’ ti toga – gostovali su 'bijeli' po čitavoj Dalmaciji i rado se odazivali svuda gdje god ima hajdukovaca, manirom velikog kluba."
Ali ovo je bilo nešto posebno – bila je to prava fešta, u organizaciji tadašnjeg predsjednika Uranije i “alfe i omege” Baške Vode – Ante Jurišića Ake, entuzijasta koji je jako puno učinio za svoje misto. Stadion u Baškoj Vodi danas s pravom nosi njegovo ime.
Dakle, tog 27. srpnja 1975., na novouređenom igralištu na Bučini, istrčao je Ivićev Hajduk – i to ne neki kombinirani, nego kompletni i najveći. Splitski "bijeli", predvođeni Jurom i Šurom, za povijest. Na još uvijek zemljanoj gomili okupilo se, kažu, i do deset tisuća Baškovođana i gostiju.
Suci su bili Ivo Blažević, Davor Zekan i Milhovil Rajević.
Volio je Rajević godinama kasnije sjesti ispod svoje fotografije, one na kojoj kapetani Ivo Divić i Jurica Jerković predvode ekipe prema centru – fotografije koja je godinama visjela u kultnom baškovoškom kafiću Papagaj.
Tako je "Urania" konačno dobila svoje igralište. Nakon obnove kluba šezdesetih godina, lutalo se od Makarske do starog igrališta na Grebenu, pa je nastao i legendarni transparent uranijnih navijača “Štakora”:
„Greben i Bučina, povijest su pisali, Urania i Štakori, skupa du disali.“
Tako je, jednog vrućeg srpanjskog dana, došao euro-Hajduk u ovo malo misto, dok smo mi dica stajali na gomili iza branke, a ćaće nas učili o jednoj ljubavi koja ne prestaje.
