Jučer se navršilo 55 godina od događaja koji je ostao duboko upisan u hajdučke kronike. Ne radi se o velikoj pobjedi ni o mitskom porazu poput Saint-Étiennea ili HSV-a, nego o prekidu koji je Starom placu trajno dao status vrućeg terena, a Splitu još jednom potvrdio epitet „ludog grada“.
Bila je to šampionska sezona 1970./71., u kojoj je Hajduk, pod vodstvom trenera Slavka Luštice, krenuo prema prvoj tituli nakon 16 sušnih godina. Dana 23. rujna 1970. u Split je stigao OFK Beograd – treći po važnosti beogradski klub, ne toliko moćan kao Partizan ili Crvena zvezda, ali itekako respektabilan. Beograđani su osvajali kupove i imali reprezentativce poput rasnog strijelca Slobodana Santrača i sjajnog krila Ilije Petkovića.
U 52. minuti rezultat je bio 2:2, golove za Bijele postigli su Nadoveza i Vardić. Nakon oštrog starta Ilije Petkovića nad Džonijem – sudac Pavle Ristić iz Novog Sada dotrčao je do mjesta prekršaja. Kapetan Dragan Holcer krenuo je prema sucu prigovoriti na grubu igru gostiju. Stadion je bio na nogama, tenzije su rasle – i tada Ristić pada kao pokošen, pogođen nečim u glavu.
Sudac se pridigao i odmah prekinuo utakmicu, što je izazvalo burno negodovanje publike. FSJ (Fudbalski savez Jugoslavije) isprva je registrirao dvoboj s 3:0 za OFK Beograd. U Splitu su uslijedile demonstracije koje su prerasle u nerede. Navijači su se okupili ispred klupskih prostorija na Starom placu, zatim ispred restorana „Zagreb“, pa krenuli prema Rivi. Automobili s beogradskim registracijama prevrnuti su i bačeni u more, među njima i vozilo rent-a-cara koje je unajmio američki turist sa svim svojim stvarima. Razbijen je i kiosk „Borbe“ u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, dok su navijači nestrpljivo čekali vijesti iz Beograda, gdje je zasjedalo Udruženje prvoligaša.
Vrijeme je Hrvatskog proljeća – kliče se Savki i Tripalu, traži istupanje iz savezne lige, nose se transparenti „Ne damo reprezentativce“. Neredi dobivaju političku, pa i opasnu dimenziju. Grad ujutro izgleda kao bojno polje, što i danas svjedoče brojne arhivske fotografije.
U žalbi Hajdukova uprava tvrdi: „Suca je u glavu pogodio šišmiš koji je proletio iznad terena.“ Tako je rođen legendarni naziv „Slučaj Šišmiš“. Pod pritiskom Splita, FSJ je na kraju promijenio odluku i registrirao rezultat 2:2 – onakav kakav je bio u trenutku prekida – prihvativši hajdučku verziju događaja.
Naravno, šišmiš nije pogodio suca; istina je da je netko iz publike bacio komadić kamena odlomljen s dotrajalih skalina Starog placa. No masovni prosvjedi, politički naboj i vješto manevriranje Hajdukove uprave ostali su zauvijek u kolektivnoj memoriji Splita i svih hajdukovaca.
