Pokret otoka poslao je svima poziv na večerašnji prosvjed ispred Banovine u 20:30. Njihov poziv prenosimo u cijelosti.
Prvo smo se umrežavali i raspravljali, pa smo ukazivali na netransparetnost institucija, pa smo dobili poništenje koncesije na Zlatnom ratu, pa smo primjetili donošenje Zakona o koncesijama, pa smo proučavali i iščitavali, pisali amandmane i komunicirali s institucijama, pa smo trubili i vikali da nas čuju, pa smo sa šugamanima na samom početku sezone potegli do Markovog trga, te pisali objave, davali intervjue i glasno i jasno iskazivali svoje nezadovoljstvo nudeći pri tome konkretna rješenja za daljnji razvoj lokalnih zajednica i očuvanje naših najvrijednijih resursa.
Nismo imali vremena obazirati se na pitanja čiji smo, tko nas financira, koju političku opciju preferiramo i na kakvu buduću političku ili drugu karijeru aludiramo. Toliko nam je to sve nebitno da nitko tko imalo o tome razmišlja ne može nas razumjeti. Naučili smo u međuvremenu što znače spinovi i trollovi, kako nas pokušavaju prikazati kako im paše i obezvrijediti trud, znanje i dobru volju da učinimo dobro za sve nas. No rezultati govore za nas Pokretače i prijatelje pokreta otoka, a sve ostale možemo samo prijateljski potaknuti – otvorite oči i uši, gledajte srcem, činite dobro i krenite od sebe.
Najlakše je uprijeti prstom u njih. Sustav je kriv, nadzor ne funkcionira, vlast se sprda… Ne shvaćamo da smo to sve mi. Mi smo ogledala jedni drugima i ono što nas ljuti zapravo je odraz nas samih. Naše nesposobnosti da preuzmemo odgovornost, našeg bahatluka da vladamo prirodom, naše pohlepe da imamo i trošimo više nego je potrebno.
Lako se bilo identificirati s požarima u Dalmaciji. Na otocima redovito gori. Svi smo postali male “atomske” bombe što očigledno možemo vidjeti sa stanjem na Karepovcu, požarom na odlagalištu u Starom Gradu ili kontinuiranim paljenjem smeća na Šolti koji mogu rezultirati ogromnim ekološkim katastrofama i dugoročnim posljedicama na zdravlje stanovnika, građana i otočana.
Ljudi su i opet pokazali što mogu zajedništvom i vođeni srcem, a ne mudrovanjem. Jer nitko od onih koji su gasili požare ili pomagali u bilo kojem smislu nisu razmišljali i kalkulirali ni sekunde. Vodila ih je samo emocija, ljubav prema čovjeku i životu. Koliko god je pohvalno sve što smo posljednje vrijeme zajedno obranili toliko je žalosno što trebamo dotaknuti dno da bi se probudili. No dno još nije potpuno taknuto, a mi smo dobili priliku da se probudimo u svakom smislu. Možemo li se odmaknuti od žuganja i pronalaženja problema, od osobnih interesa i krivih filmova i krenuti od sebe, svojom promjenom, znanjem i primjerom mijenjati svijet na bolje? Zbog nas i budućih generacija, zbog prirode koja nas trpi ovako nesvjesne…
Vidimo se u ponedjeljak na Zapadnoj obali u 20.30. Idemo zajedno pokazati koliko nas ima koji želimo suštinkse promjene. I na tome nećemo stati. Nastavit ćemo svatko voditi svoje male bitke, a što nas bude više veća je i vjerovatnost da ćemo brže “isplivati” iz vlastitog smeća. Djela, a ne riječi – revolucionarna evolucija!
