Tragična nesreća, u kojoj je jučer oko 17:30, u Jakovlju, poginuo maloljetnik, nakon što je motociklom Kawasaki KLE 500 prešao na suprotnu kolničku traku i izravno se sudario s Renault Meganeom, čiji je vozač pritom učinio sve da ga izbjegne (kočio je i skrenuo udesno te udario u zaštitnu ogradu), potvrđuje glavni problem cestovne sigurnosti. Vozači, pogotovo mlađi, teško krše prometne propise jer se ne plaše da će biti kažnjeni.
Ova tragična nesreća, prva nakon tjedna ohrabrujućeg “zatišja”, zasluge pojačanih kontrola na cestama i djelovanja korone (manje se vozi, a noćni klubovi na periferijama su mahom zatvoreni), pokazala je na što se trebamo fokusirati, u svrhu nužnog povećanja sigurnosti na našim cestama, javlja Autoportal.
Krajnje neodgovorni maloljetnik sjeo je na motocikl klase “dual-sport”, dvonamjenski sportski, za cestu i teren. Nažalost, kao i svako višenamjensko vozilo, dakle univerzalno, nije optimalno prilagođeno niti jednim uvjetima – na cesti je manje učinkovit, stabilan i siguran od sportskog, a na terenu od terenskog.
Kad na takav motocikl, Kawasaki KLE 500, koji 2-cilindrašem snage 46 KS do stotke ubrzava za 5,3 sekunde i može potegnuti 191 km/h, sjedne maloljetnik i nekontrolirano odvrne gas, slijedi pogibelj…
Važno: treba li nam Nacionalni program sigurnosti cestovnog propisa da bi maloljetnici shvatili kako ne smiju upravljati vozilom za kojeg nemaju vozačku dozvolu i pritom brutalno kršiti ograničenje brzine u naselju (čl. 53 st. 3 i 4)?
Hoćemo li uvesti Nacionalni program sigurnosti trgovina, pa podučavati kako se ne smije krasti po dućanima? Koliko pomažu sve parole i promotivne akcije “Bez računa se ne računa”, a koliko kontrole i inspekcije? Hoćemo li nešto naučiti iz toga?
Dovoljno pokazuje kako smo na samouslužnim benzinskim crpkama učinkovito riješili problem krađe goriva, bez dodatnih apela, jumbo-plakata, specijaliziranih emisija, Nacionalnog programa…. Premreženost kamera školski pokazuje koliko su korisne one, a koliko bi bilo sve ostalo bez njih. Pametnome dosta!
Dakle, trebamo povećati izvjesnost kažnjavanja te promijeniti pogrešan obrazac, odnosno strategiju prometne sigurnosti. Trebamo se, dakle, fokusirati na sljedeće tri mjere:
1. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja.
2. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja.
3. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja.
Sve ostalo je sekundarno.
Što će nam presretači na autocestama, koji neracionalno troše velike ljudske i materijalne resurse te sami mogu ugroziti sigurnost, a zašto nisu na lokacijama poput poprišta jučerašnje tragedije, gdje bi bili spasonosni?!
Pa na svakom nadvožnjaku na autocesti, i između njih, u potrebnom broju kućica na stupovima (dovoljno je da svaka treća bude aktivna i da se mijenjaju lokacije aktivnih) treba postaviti visokorezolucijske radarske kamere, koje mjere brzinu, razmak, vezanost vozača i putnika, korištenje mobitela…
Tako treba ciljano premrežiti i ostale ceste, a presretače, koji su neusporedivo manje učinkoviti od kamera, usmjeriti na kamerama nepokrivene prigradske i lokalne ceste, poput one na kojoj je jučer došlo do tragedije.
Usto trebamo srediti i stanje u pravosuđu, ali sudeći po aktualnoj presudi za gospodarski megakriminal, koja će kulturne i poštene građane, posebice mladež, dodatno potaknuti na iseljavanje, ne piše nam se dobro.
Usto, trebalo bi uvesti kategoriju “mladih vozača”, do navršene 24 godine, kojima bi se izdavala privremena vozačka dozvola, a snaga motocikla ograničila na 20 kW (27 KS). Za automobile također, uz ograničenje snage na 70 kW (95 KS).
No, i po sadašnjem zakonu, roditelji zlosretnog maloljetnika, koji je upravljao motociklom Kawasaki KLE 500, trebaju pravno odgovarati…
