Počeo je kao organizator u to vrijeme popularnih plesnjaka, a najpoznatiji je kao menadžer Mate Miše Kovača kojem je organizirao više od 200 koncerata, od toga 23 velikih i to na splitskim gripama, a vjerojatno onaj najpoznatiji na Poljudu, koji je legenda hrvatske estrade napunila 1993. godine. Nije Mišo jedini koji je u njegovoj organizaciji punio Poljud. Isto je učinio i Marko Perković Thompson, koji je 2002. zapjevao pred više od 40.000 ljudi. Bio je izvršni producent na Thompsonovom koncertu na Maksimiru, a upravo je on najzaslužniji za popularnost klapa u Hrvatskoj kojima je također nekoliko puta punio stadione. Naravno, govorimo o koncertu ‘Ne damo te pismo naša’.
Gost trećeg Dalmacija Danas PODCASTA bio je poznati splitski estradni menadžer Ivan Bubalo.
Dobra Večer. Kako ste mi?
Pa dobro je. Ugodno je, lipo ovdje kod vas.
Jeste u Žrnovnici ili u Splitu ?
Da u Žrnovnici sam, ali na Privoru.
Kažu mediji, poznati estradni menadžer. Ivane, kako vama to zvuči?
Ako i je to tako, to je nekad bilo. Ja sam se zadnjih pet, šest godina, manje više od posla, maknuo. Evo mogu u zadnjih par godina nabrojit pet, ustvari četiri stvari koje sam radio. To je bio, meni drag koncert Dražena Zečića na Žnjanu, bio je i koncert ‘To je moja zemlja’ na Poljudu koji mi je isto baš ostao u srcu. I prve dvije godine, bila mi je čast što sam uopće počeo s Japom i Sarom taj njihov Jazz festival koji je za mene vrhunac uopće u Hrvatskoj, te vrste glazbe.
Kada je u pitanju koncertna sezona, Splićani su se u zadnjih deset godina, možda i malo više, navikli na tu Spaladium arenu. Sad je nema, što to znači za glazbu ovog grada, za glazbeni život?
Ja se nadam i evo upravo na vašem portalu sam čitao, uskoro bi se to moglo i riješit. To se mora riješit. Jednostavno da stoji, ne može. Sve druge varijante stoje. Pa tko će platit, kada će platit. Na desetine ljudi je dolje bilo u radnom odnosu. Građani su uskraćeni tijekom cijele godine na velike koncerte. Svugdje ima problema, ali meni osobno su puno draže Gripe. Samo iz jednog razloga, što je gore izvođač, ja sam to uvijek zvao, ‘u prsima sa publikom’. Dakle, sva je ona ispred tebe. Ali, vrijeme čini svoje, kapaciteti se traže, evo bit će sad nekoliko koncerata na Gripe, šteta. Bit će 5.000, 6.000 ljudi maksimum, a arene bi sigurno bile pune. Ali, hajmo reć' da se nešto sad pokrenulo i što prije želimo da proradi.
Rekli smo na početku, 200 koncerata Mišinih, od toga 23 na Gripama. Mišo je ukupno odradio 24, znači samo jedan niste radili na Gripama. Kako je to počelo, ta suradnja sa našom legendom?
Ajoj. To je bilo početkom 70-ih godina. On je pjevao na teraci ‘Dioklecijan’ na Rivi, cijeli mjesec je pjevao. Ja sam se družio sa Ritom, došli smo gore, upoznali smo se i tako. Ja sam u međuvremenu prije toga radio u E-fronte plesove i tako dalje, zahvaljuju Ivici Pavičiću. I tu smo se negdje spojili i jedan dan sam doživio ono šok nad šokovima kada je on došao i rekao ‘ti ćeš bit moj menadžer’.
O kojem razdoblju govorimo? Početku vaše karijere?
Samo nekoliko godina prije toga sam radi u E fronte, ali u principču nešto veće i značajnije je bilo s njime. I krenilo je. On je odjedanput od mene napravio najvećeg čovjeka u državi jer su me svi znali zbog njega, ne zbog mene. ovu te iz Sarajeva, Beograda, Ljubljane, ti ne znaš tko je tko, svi zovu radi njega. To je bilo lipo, potrajalo je, bili smo u Americi, po Europi. Stvarno, mogu kazat, zahvaljujući njemu.
Promijenili ste puno izvođača u karijeri?
Ne. S Mišom sam radio baš godinama. Tri godine s ‘Dalekom obalom’ dok još nisu bili počeli i tri, četiri godine sa Doris. Nakon toga sam krenuo na onaj način, a to je bila moja ideja, moji novci, moj koncert. Dakle nedavno sam se baš pohvalio s time da se ne sjećam da sam ijedan koncert radio da je financiran od Grada, stranke, ikoga.
Kako je to moguće?
Možda zbog toga što sam imao takav odabir izvođača. Moram kazat da u cijelom periodu od 40 godina sam samo jednom izvukao novce iz džepa. I to zato jer nije bila moja želja nego želja moga sina i jedne agencije da s njima sudjelujem u jednome rock koncertu na kojemu nisam tia, pristao sam samo radi sina i to je bio jedini koncert koji nam je bio u minusu.
Koji?
Bio je na Starom placu, bilo je pet rockerskih bendova. Tu publika kad dođe onda plati kartu, bilo je više ljudi vani nego unutra jer se sve čuje. Ja nikad nisam pristao na to, pa neka sam smiješan. Ja nikad nisam smatrao da je Split rockerski grad i tako i danas mislim. Imali su genijalnu grupu, grupu ‘Metak’, gdje je Bregović skidao kapu i rekao da su svjetski. Ja ne znam što je poslije bilo rockersko, a da bi bili taj grad.
Više pop-rock.
Apsolutno, manje više bili smo sedam kopalja ispred sviju. Mi u Jugoslaviji, Sarajevo i Beograd. Kada smo osnovali državu, kada je Zagreb ostao, onda je Zagreb manje više sve to preuzeo iz razloga što su u Zagrebu i mediji i novci i sad moram kazat, kada je to preuzeo, to je išlo dolje.
Što se dogodilo sa splitskom scenom koja je desetljećima bila jedan uzor u bivšoj državi, u Hrvatskoj? Mislim i dan danas Split ima jake izvođače, ali u globalu je oslabila.
I to puno. Po meni jedan od razloga sadašnjeg stanja u muzici je. Sve do prije pet, deset godina, ja bi odgledao Splitski festival i onda bi nakon dva dana dogovarao sve gradove za neku turneju na račun pjesme koja je bila prva, druga ili treća. Kako znamo da zadnjih 15 godina Splitski festival nije izbacio dvije pjesme, za koje bi mogao reć da s njima možeš radit posao. Pukao je splitski festival, zagrebački već odavno, opatijski i tako dalje. Nisi više imao gdje plasirati takvu glazbu. I onda je polako vrijeme činilo svoje. Tu smo di smo.
Moram iz prve ruke reći. Moja klapa je 2010. imala pjesmu ‘Kako ću joj reć da varin’. Napravili smo posao naredne dvije tri godine.
Aj mi sad kaži posli toga. To je bilo za vrijeme kada je direktor bio Neno Ninčević. Aj mi reci poslije toga dvije pjesme. Ta pjesma od klape iz Žrnovnice, ona je okrenila sve i u krajnjoj liniji to i dan danas živi. Nakon toga 15, 16 godina mi nismo imali izvođača kojeg je iznjedrio Splitski festival, a nismo imali ni pjesme. To je jedan od razloga padanja. Zbog toga danas na hrvatskoj sceni imaš sedam izvođača koji pune arene. Šest su iz Splita i sedmi je Tony Cetinski. Nijedan od njih, osim Dalmatina ne pjeva pjesme stare godinu, ni dvije, ni pet nego 25 godina. Evo sad u Zagrebu 86., 82. , svi hitovi imaju najmanje 30 godina.
Evo, Vesna Pisarović ne puni arene, ali puni diskoteke, a žena nije izdala pjesmu 20 godina.
Meni je ona primjer i uzor svim ovima koji su krenili prije 20 godina kao i ona. Razlika nje i njih. Ona je imala period pauze kada se odselila, ali ona je svake godine u makar desetak gradova radila koncerte. Kada ti radiš svoje koncerte, ti si onda pjevač, a kada ti radiš u Žrnovnici feštu, onda si zabavljač. E ona je to njegovala. To su sve dobe pjesme i uvijek će se pjevat, curi svaka čast. Ona je tri godine dolazila u Split, dakle ona ima svojih 900 prodanih karat, a ovi svi skupa to ne mogu, ne mogu napuniti dnevni boravak . E to je ta razlika jel. Ona je pjevačica za razliku od ovih koji su zabavljači i voditelji, spikeri i što sve ne.
Vratimo se malo na Splitski festival. Što je glavni problem, je li to odabir pjesama za festival, je li možda želite reći da ima tu i "kužine" kod odabira pobjedničke pjesme? Jesu li neke pjesme dobre, ali ne dođu do izražaja?
Vrlo jednostavno. Sada ću reći dva imena koja ti ne znaš. Jedan je pokojni Vinko Lesić, drugi je bio Bepica Mirošević i treći je Zdenko Runjić. Dakle, kakve su pisme ovisi o autoritetu, znanju čovjeka koji je na vrhu piramide. Dakle, Zdenko Runjić je mogao imati sto pjesama na festivalu, jer su mu donili njih 200 i svi očekivali. On je znao odabrat pjesmu, ispravit pjesmu, on je znao usmjerit pjesmu. Nije to festival samo dođi i pivaj. Tako da jednostavno, odlaskom Ninčevića koji je zadnji napravio festival, a da se može zvat festival. Ovo poslije toga je bilo Bože sačuvaj, a prošle godine...
Nemamo ovdje sugovornike, nećemo sada nikoga imenima prozivat, to ćemo ostaviti za neku drugu priliku. Znam da ste se javili uoči zadnje smjene vodstva Splitskog festivala. Uputili ste otvoreno pismo gradovima, glazbenoj uniji i promijenilo se vodstvo. Je li se nešto promijenilo?
Nije samo dovoljno promijeniti, treba ić na bolje. Kada je došla ova zadnja garnitura festivala, moje viđenje je bilo ‘niti g ja mogu napravit, niti ga on može napravit’. Dakle, trebalo je napraviti jedno tijelo ljudi koji su na tim festivalima proveli, ja sad njih mogu nabrojiti njih deset, Mirka Krstičevića i Apu, Sašu Lukića, ima njih desetak koji su taj festival. Pojedinac može nešto vrlo teško. Imali smo neki razgovor, ako dođe sto pjesama, nemojmo reći da će biti 25 pjesama na festivalu pa neka ih bude 16, ali da zadovoljavaju sve kriterije koje festival traži i od teksta i od muzike i od izvođača i čak podneblja našega. Na žalost od toga nije bilo ničega.
Nabrojali ste neke lokalne razloge zašto su se stvari srozale, ali mene zanima ima li možda i činjenica da je Internet učinio svoje i drugi streaming servisi preko kojih izvođači plasiraju glazbu bez da odu na festival. Je li ta činjenica može oslabiti festivale kao takve?
U svemu je kaos pa tako i u tome. Evo ja sam danas doznao jednu stvar, razgovarali smo nas troje, četvero. Jednostavno mi nije ušlo u glavu. Dakle, momak iz Trilja koji se zove Grše, jučer je najavio svoj koncert u zagrebačkoj tvornici. Što je najbitnije, datum koncerta je 12. veljače. Nije vezano uz Valentinovo. Ponavljam, 12. veljače. U jednom danu se rasprodao, ostao je bez ijedne karte. Nakon toga prebacio je u Dom sportovo, ne znam hoće li biti još karata. E gledajte, ja san deset puta radio poljud. Nikada nisam poljud objavio više od 20 dana prije.
Ako on sad na račun dvorane, prida još dva, tri koncerta, što onda loše radi?
Kako misliš?
Pa zašto ne bi objavio toliko dana prije ako mu to daje za pravcu u slučaju da proda, to može pokrenuti jedan val da proda još nekoliko termina?
Apsolutno. Meni je to drago, to je poslovno. Ali to je prilagođeno ovim vremenima. Zato i mislim, kazat ću otvoreno, mislim da smo lani imali najbolju Novu Godinu, bez dileme. Ove godine je Doris, pa je mene puno njih pitalo, čak su mi poslali jedno desetak njih poruku “piše Grše, a ne Grašo” misleći da je pogreška. Međutim bolji odabir ne može bit, za onu vrstu publike koja dolazi. Doček Nove godine nije ni za pet ni za 20 godina, nastoji se obuhvatiti svo građanstvo. Pazi, bolje od Doris, za one kojima se ona obraća, ne može. Kuzma i Shaka Zulu su poslije Doris, sa hitovima, ne samo svojima, nego općim hitovima, bili oni Trio gušt ili nešto drugo, to je ono što narodu treba.
Je li Doris jedan dokaz da nije sve u ekstradiciji i showu, nego je zbilja nekad i do vokala i do karizme?
A gledaj, sad bi trebao izbrojit, nju, Meri Cetinić, Kondžu... Tu su na prvom mjestu vokali. Bez pjesme nema ništa. To se nastavlja jedno na drugo, ali to su ti vokali kad ne trebaš čut rečenicu nego čuješ isto kao kod Miše, kod Olivera, čuješ prve dvije sekunde i ušlo ti je unutra i tu ostaje uvijek.
Pratite estradu. Ima li neki mladi izvođač koji je na putu da postane neka buduća hrvatska glazbena legenda?
Ima. Ali vokal je nedovoljan. Osim vokala puno je faktora. Kakav je vokal Marijan Ban? Kakav je vokal Bob Dylan? Mi se tu razbacujemo vokalom. U krajnjoj liniji po meni najbolji vokal u zadnjih 30,40 godina u Hrvatskoj je Giuliano. On je mogao do svemira što se tiče vokala. Isto tako je meni po tome Ivo Amulić. To su pjevači koji eh. Nekada se turneja radila na račun pjesama, pjesma je bila ta koja je privlačila ljude, danas privlače PR, marketing i mediji. Vjerojatno ćemo doći do ove male sa pet arena. To je najbolji primjer. Dakle, ja sam za curu napisao. Prvo, lipo piva, lipo izgleda. Gledao sam njena dva, tri intervjua na kompjuteru. Mala je vrlo fina, pristojna. I onda dođu pjesme koje po meni, ne da bi trebalo zabranit, jer tekstovi tih pjesama su dno dna. E sada, ponavljam, ako zabraniš napravio si medvjeđu uslugu, gotovo je i onda je pitanje što napraviti. Da se mene pitalo, prvo nije reagirala hrvatska glazbena unija koja je trebala, možda čak i Ministarstvo kulture. Kada ti vidiš one tekstove kojima se ona obraća djeci, to je strašno.
Kakvi? Jeste li zapamtili neki stih?
Sad mi je ostalo od ove subote, gdje je ovo bila, u Trogiru. Ostala mi je ta rečenica “umire mi dete, nemam za tablete”, ma pazi ti to. Kao što vidiš pun je Instagram falših stvari, ljudi su snimili djecu u vrtiću kako pjevaju Prijovićku. Pa ta djeca ne znaju gdje je Hrvatska, a kamoli Prijovićka. Kažem, PR radi ludilo svoje. E sad, što se nje tiče, ja bi samo jednu stvar napravio. sve što je dobro iz stare Jugoslavije. Lijepo bi bila komisija koja bi u ovoj državi radila, kao što je nekad bilo, ako je pjesma šund, ne zapranit, ali ćeš ju oporezivat debelo, debelo. Da su oni ove njene pjesme proglasili šundom, pola ljudi ne bi išlo. Zato je Tonči Huljić u pravu, 70% njih koji dođe, ako ih pitaš na ulazu da nabroje njene dvi, tri pjesme, ne znaju.
Ja moram reći da sam za nju čuo tek sada kada se digla cijela halabuka. Dakle, moja generacija ne zna za nju. Išao sam na YouTube analizirat koliko joj pregleda imaju pjesme zadnje dvije godine i ostao sam paf, jer naši izvođači nemaju ni dio toga. Mi govorimo o 20, 30, 40 milijuna pregleda. Dakle, nije anonimna.
Nije, nije. Ali, sada ću te na na jednoj drugoj stvari demantirat. Dakle, ista ta Prijovićka, prošle godine je pjevala u Splitu, četiri pjesme. Na stadionu Splitovome. Bilo je tu medija, a kako ja manje više svakoga znam, onda sam našao šest fotografa koji su bili. Nijedan nema njezinu sliku. Prije godinu dana ni fotograf je nije htio slikat, jer nije imao razloga. Međutim u tom kratkom razdoblju, PR je napravio čuda. Sada ja neću ulaziti u to kada je ona prodala u Zagrebu drugu arenu, kada je počela prodavati drugu, nakon dva dana su objavili da počela prodavati treću. To je sve bila laž i kada se to zakotrlja, onda grude snijega dolaze i tako dalje, ali dakle da ne bi neko nešto mislio, tekstovi su dno dna. To9 je jedini razlog. Sve drugo, curi kapa do poda.
Sada bih se malo osvrnuo na hrvatsku glazbenu produkciju zadnjih deset, 20 godina, po pitanju popularnosti, po pitanju toga što naši izvođači pune , a što susjedi. U velikoj su prednosti, čini mi se produkcijski da su nas zgazili.
Oni su deset puta ispred nas.
A što se dogodilo? Nije bilo tako 80-ih, pa ni 90-ih.
Ja sam se često pitao odakle srpskim pjevačima, prvih 20, odakle njima vile koje nema Hollywood, odakle njima milijuni? To su prebogati ljudi. Ovdje znam kako je bilo. Kod njih je uvijek bilo puno više novaca, puno više nastupa. Oni imaju dijasporu koja je dva puta jača. Što da ti kažem, kod nas je sve skupa leglo pretežno sto je tamo početkom 90-ih došao rat. U dvoranama su bile izbjeglice. U to vrijeme je počela pucati zabavna muzika i mediji su proizveli 20, 30 novih pjevača. Nitko od njih, ali nitko od njih ne može dnevni boravak napunit.
Vi govorite o nekakvoj urbanoj hrvatskoj glazbi. Je li vama smeta urbana glazba kao takva ili je ova naša problematična? To me zanima. Stranim ljestvicama vladaju urbane pjesme.
Na primjer tko je iz urbane glazbe, Vojko V? Super, nije dobar nego je najbolji. Tko dalje? Ajmo najprije reći što je to urbana glazba. To je zagrebačka proizvodnja dvoje, troje onih kritičara koje su zabavnjaci makli od sebe, nikad ih nisu htjeli jer nisu kompetentni. Oni su proizveli tu urbanu muziku, oni su je nazvali. Ti si rekao da je u svijetu puno urbane muzike, ali kome se obraća ta muzika, omladini i djeci? A gdje je zabavna? Pokojni Zdenko Runjić koji je uvijek u pravu bio, 50 puta je rekao, Hrvatska kao država, 70-80% gravitira zabavnoj muzici, sve ostale muzike su jednako vrijedne, ali svaka ima svoje. Zato se ja i pitam koja je to rock scena kod nas, bila je prije 30-40 godina.
Sjetio sam se vašeg statusa o Cveku u vrijeme kada je izdao onu pjesmu koja će tek postat hit, a vi ste rekli da to neće biti hit. Ipak pjesma ima deset milijuna pregleda, sluša se u regiji.
Koja?
Trebaš li me. Vi ste u to vrijeme napisali da je to bezvrijedna pjesma, da ona neće puniti dvorane.
I neće puniti dvorane, opet će mediji napuniti dvorane. Za doć do dvorana postoji put. Ne možeš doć u dvoranu s jednom pjesmom. Ti tamo ne pjevaš jednu pjesmu dva sata. Kako se zove ovaj što je prije tri godine napunio zagrebačku arenu? Bilo je 20.000 ljudi, on ima onu diskoteku. Dakle, ima jednu pjesmu, dvije. On je potencijalni, super, samo nema vremena. Svi bi htjeli odmah. Da bi ti ušao u dvoranu, ti trebaš najmanje pet, deset pjesama, najmanje.
Spominjali smo tu našu zabavnu glazbu. U Njemačkoj imaju različite top liste za dance, za rock i tako dalje. Dan danas oni izbacuju ljestvicu zabavne glazbe. Može li Hrvatska izbaciti više izvođače kao što su Mišn Kovač i slični?
Gledaj, rekao si ključ svega. To rade Nijemci, Hrvati ne rade tako. Hrvati stave ovako: ‘Ovo je najslušanija pjesma u Hrvatskoj’ i stave iz jednog malog segmenta Gršu. Je, to je najslušanija, ali to je samo jedan segment. U međuvremenu stavimo Bana koji ne pjeva već koliko, a sluša se po cijeloj Hrvatskoj. Dakle opet se vraćam na maloga Cveka, za sve postoji jedan put da bi ti mogao doć. Dvorana je kruna svega. A što da ti kažem, a da ne ispadnem ovakav i onakav. Ja vjerujem sto posto da bi ja mogao i s tobom napunit dvoranu. Samo mi treba nešto, samo mi trebaju mediji. Ja sam jučer odgovorio, zvali su me tvoje kolege iz Zagreba. Ja sam rekao ” Ja garantiram ne jedan nego dva Poljuda i Gibu i Thompsona, ali dajte mi 20% medija koje je imala Prijovićka, 20%. Mišo, Oliver i Tereza u zadnjih 20 godina nisu bili u hrvatskim medijima koliko je ona sada.
Što vam je Nina Badrić “skrivila” u životu?
Ništa. Gledaj, nije ništa, međutim. Ima jedan radio pa da ga ne imenujem gdje me direktor pitao ” Zašto si ti napisao da nas ne slušaš” Kako ću ja vas slušat kada vozim auto i vaša voditeljica kaže “Sada je 11:15, u podne ugošćujemo hrvatsku mega zvijezdu blabla” i to jedno sedam puta do podne i onda tko dođe u podne. Vanna, koja ne može dnevni boravak napunit. Ona dobro pjeva i sve to stoji. Ona u Splitu nije imala koncert, Nina je imala preklani, ne svoj koncert nego koncert Radio Dalmacije. Dakle to proglašavanje zvijezda nekoga. Pa proglašavali su oni i maloga Tolju. To mislim, to je suludo.
Koja je razlika radija danas i onoga prije po pitanju pjesama?
Puno , puno manji utjecaj. Još uvijek se neki vade. Imamo ova dva glavna radija u Splitu, međutim sve su preuzele društvene mreže. Ne sve, ali 80%. Dakle, da ne imenujem ta dva radija, jedan iz Splita, jedan iz Zagreba. Pa u krajnjoj liniji, da dam primjer, da stavimo u Jazine dvoranu, radio sam ju deset puta. Objava moja u Slobodnoj Dalmaciji i objava na Radio Zadru bila je dovoljna da dvorana bude puna. Znamo i sami, tada nije bilo ovoga i tako dalje. Bitno je dovest informaciju do ljudi. Danas ima sto medija i onda treba bombardirat sa svih strana po sto puta. Da zaključim. Protiv Vanne nemam ništa protiv, ali ona ima možda dvije pjesme koje su dobre, a sve drugo...
Dakle, pjesme su po vama problem. Sada ćemo se malo osvrnuti na naše dalmatinske klape koje je UNESCO prepoznao. I sam pjevam u klapi. Ajmo se vratit u doba klape Intrade i klapa Maslina i tako dalje, napravile su bum po pitanju te zabavne glazbe i onda se dogodila jedna vrsta raskola u klapskome svijetu na klape koje pjevaju isključivo tradicionalnu a cappella pjesmu i na one koje su se bavile estradom. Međutim publika je prihvatila taj pop zvuk i nekako sam dojma da se zadnjih deset godina taj balun probušio. Je li ta estradizacija klapa naštetila samim klapama?
Prvi koncert klapa kada sam radio na Poljudu, sam radio jer me proganjao jedan koncert koji sam odgledao jedno 20 puta. To je bio koncert Tri tenora. Što se događa, ti ljudi pripadaju kazalištima. Dok nisam shvatio. Oni su to napravili radi popularizacije opere i kazališta i nakon toga su i opere i kazališta procvala. Onda sam ja išao u to s klapama. Kraj mojih klapa je bio taj da sam bio u Las Vegasu i u hotelu ima dvorana za 13-14 tisuća ljudi. Onda je moja ideja bila, prikupio sam sve adrese hrvatskih klubova i radija po Americi. Poslužio sam se nekim ljudima koje sam upoznao u Americi, samo s jednim ciljem, da na taj koncert dovedem četiri, pet producenata, američkih, vrhunskih. Ja sam se rukovodio s onom logikom, ne možeš dobit loto ako ga ne igraš. Sve je bilo kako treba. Bilo je šest klapa. Bio je početak drugog mjeseca. To je trebalo bit u drugi mjesec u Las Vegasu. I ja gledam doma televiziju i čujem vijest, turbo vijest. To je bio moment kada je bio zatvoren predsjednik HGK i tako dalje, koji je bio pokrovitelj toga svega i koji su bili po ugovoru kupili sve ulaznice. Pazi, to je 95 ulaznica, avionskih karata. Toga dana kada je on zatvoren više ništa nisi mogao. To mi je žao što se nije dogodilo, ali uspjeli smo dobiti iz tri velike američke kuće ljude koji bi bili naši gosti. Oni bi samo slušali klape. Na žalost, to se nije dogodilo, ali sam ipak ispunio želju. Sa klapama sam krenuo, njih šest, sedam i zadnje je bila samo klapa Cambi. Dakle s jednom klapom se prodalo.
Koja godina je zadnji taj bio?
- Ali eto moram nešto kazat. Ja tako misli, a onda imam pravo. Ima dva dana da sam poslao mom partneru Pajiću poruku ” napravi sljedeće godine klape na Poljud i bit će preprodano. To je moje mišljenje.
Znači, možda ste mi odali i malu ekskluzivu?
Ne, ne, njemu bi pomogao bilo što, ali osjećam sto posto da bi prošlo. Pa vidi što rade po Sloveniji.
Da, to je istina. To mogu potvrditi iz prve ruke.
Vidi što rade po Zagrebu. Cibona, tri klape. Lisinski, pa to je bilo...
Ivane, ja sam primijetio dok sam nastupao s klapom da publika u Istri ima strpljenje sjediti satima i ne mrdnit se stolice. U Dalmaciji moraš biti klaun i zabavljati ih svako malo.
Samo kratko se vraćam na ono tvoje pitanje s početka. Dakle 76 klapa je bilo registrirano u Hrvatskoj prije nego što smo krenuli sa ‘Ne damo te pismo naša’, 410 je bilo nakon šest godina. Ja sam smatrao i danas mislim, da nijedna država na svijetu ne može imati klape. Jer u nijednoj državi ti nemaš deset ljudi koji će iz gušta pjevat, jest i družit se. Oni nemaju vremena. To kod njih ne dolazi u obzir. Kod nas ostaje jedan manji dio, a drugo je napravio novac kao i u svemu. Možemo reći da su se prodali, ali moraju od nečega živit. Moramo reći da to što klape dobiju, to se mora dijeliti na pet, deset dijelova. Međutim i takve klape kada se nađu privatno, oni su prave klape.
A jeste li ikad radili slučajno s a cappella klapom?
Radio sam acapella koncert u Rijeci na Trsatu. Bilo je tri ili četiri dana ranije rasprodano. U rijeci! Dobro oni su imali gore onu klapu u Crikvenici i imali su onu klapu Luka. Imao sam dva dana, jedan dan s instrumentima, jedan dan acapella. Acapella je odmah nestala. Čak sam htio Pajiću napisat da radi samo acpelle na Poljudu. Prošao bi milijun posto.
Zanimljivo. Konkurencija u Omišu?
Ljudi to vole. Ja sam nakon toga u Trogiru otvorio jednu kulu veliku koju sam uredio. Zvala se Kuća dalmatinske glazbe, na tri kata. Tamo sam uživao, radila je ta kula pa mogu i reći, ja nisam ništa zgriješio financijski. Znači, na tisuće se CD-ova klapa prodavalo strancima. Kupio sam one walkmanne male, kupio sam ih deset. Trebalo ih je 30, odjednom su svi slušali i kupovali. Mislim da je Trogir napravio jednu veliku grešku. Ja sam tu htio otvorit kuću Vinka Coce koji je zaslužio ne znam što. Rekla mi je njegova supruga da ćemo na tome nešto radit.
Ivane, vi ste jako aktivni na internetu. Konkretno, ‘ja tako mislim, ja to znam’.
Ako je to biti aktivan, ja sam jako loš na internetu.
Dobro. Produktivan i ja bih rekao kontroverzan. Imate prijatelje strastvene i strastvene neprijatelje.
Ja to smatram uspjehom. Prije nego što bilo što objavim, nikad nisam razmislio jedan ili dva puta, uvijek treći. Stavim da ostane da vidim je li ja mislim da sam ja 100% u pravu, ako mislim, onda tek objavim. Imao sam nedavno nešto, da ne spominjem što. Bilo je 510 onih komentara. Prvi put sam u životu brojao. 405 pozitivnih i 90-ak negativnih.
Koja je tema bila ?
Smojin spomenik.
Niste oduševljeni postavljanjem Smojinog spomenika. Zašto?
Pa vrlo jednostavno. Ne radi se o Smoji i o spomeniku . Smoje je dobio ulicu, dobio je spomenik, dobio je godinu proglašenu njegovim imenom. Sad te ja pitam, gdje je Tijardović, gdje je Boris Dvornik, Beara? Gdje su veliki ljudi ovoga grada. Dakle, oni bi trebali minimalno nešto dobit da bi on mogao dobit tri puta. I dalje ne mislim da je spomenik Smoji odraz želje građana ovoga grada nego nekolicine njih koji su iz svojih razloga to potencirali i prošlo je. Dakle, na ovaj način Smoje je najzaslužnija osoba od dolaska Dioklecijana. Isto tako sam napisao da je on označio moje djetinjstvo, on je za mene bio najveći i njegova djela su za mene najveća, ali ovo što se radi s njime je manipulacija. Njemu ne može nitko odnijeti ono njegovo. Svako tri godine rade.
Vi smatrate da on nije najveći kroničar ovoga grada?
Je najveći kroničar, ali je Zdenko najveći muzičar i što sad. Pa nemamo ništa ni od Zdenka ni od Tijardovića. Ti si mlad. Je li znaš za Anu Roje? Ona je bila svjetska balerina. Nemamo Borisa Dvornika, predstavu o njemu. To je problem.
A je li problem da se priča o Smoji zatirala sustavno godinama i da je ovo jedna vrsta revolta?
Ima dosta toga zato što je on kontroverzan sa svojim izjavama koje je imao u ono vrijeme. To je jedan od razloga zašto još uvijek mislim da je rano za njegov spomenik. Imaš ti u povijesti velikana.
20 i nešto godina je rano?
Tako je. Još uvijek ti ljudi žive. Još uvijek matere i obitelji žive čija su djeca ginula kada je on to izjavljivao. Ne može njemu nitko oduzet što je, ali ponovo ti kažem, on je dobio već svoju ulicu i godinu. Po meni je to najvažniji problem. Ispada da drugi nitko ništa. Mene je bolilo što Boris Dvornik, ja znam što je pridonio. Da je bio u Americi, bio bi svjetski. To je ista stvar da usporedim. Imaš Dražena Petrovića, ja ne znam što bi za njega rekao, genijalac. 30 godina otkad je on umro, on živi, samo radi svoje matere. Da se njegova mater nije za to sve borila, ne bi nitko. Još nešto moram reći. Kakvi smo mi ? Srpsko ministarstvo kulture je donilo odluku i oni svake godine odvajaju cifru za filmove svih svojih velikana. Nama su svi umrli, nema o nikome ništa. Je li me razumiš?
Je li to onda posredno potpis gradonačelnika Puljka i njegove administracije, njegove većine u gradskom vijeću?
Na kraju su morali oni to potvrdit inače ne bi bilo.
Volite vi komentirat i politiku, ne samo glazbu.
Manje.
Kako ocjenjujete Puljkov mandat?
Ima 13, 14 godina ili kada bih izašao na glasanje ili koji put ne bi glasao, a koji put bi glasao izričito za čovjeka nebitno koja stranka. Par dana prije zadnjih ponovljenih izbora, ja gradonačelnik i njegova žena, Mucalo i tako, sjedimo i pričamo o svemu. I onda je u jednom razgovoru bilo, hoću li glasati za njega. Ja sam njemu rekao da ja njega ne poznajem i tada nisam glasao za nikoga. Kada je on pobijedio, ja sam mu poslao telegram. On je postao moj gradonačelnik. Pozitivna strana Puljak za mene je ovog momenta bitnija nego 30 cesta jer ja mislim je ova država najgora u korupciji. Oni ljudi u Banovini njemu mogu svašta reć, ja to prihvaćam. Ali još nikoga od njih nisam čuo da je korumpiran. Meni je to u ovom momentu najvažnije. I volio bih kada bi na tome počivalo. Jer kada je vrh korumpiran, to sve ide prema dolje.
Od hrvatske samostalnosti do danas koji je najuspješniji splitski gradonačelnik?
Pa ja mislim sigurno Grabić. On, Puljić je bio vrlo dobar čovjek. Onda Baldasar katastrofa, još gori je Opara, po meni najgori. Bio je prije toga Kerum. Kerum je napravio neke stvari. Mi ne bi u Splitu imali Tuđmana, ne bi imali križ, ništa ne bi imali.
Je li bi imali Smoju da nije bilo Puljka?
Tako je. Ali čekaj, ako smo došli do toga da ćemo uspoređivat jednog i drugog. Tuđman je zaslužio kao stvaratelj države. Nisam rekao da Smoje nije zaslužio sve te tri stvari.
Nećemo o politici, ovdje smo radi glazbe. Te vaše Facebook objave neki mediji znaju prenosit pa se to čak vuče i po nacionalnim medijima. Ali vidio sam par primjera, sami ste mi rekli da imate princip ‘ispeci pa reci’. Bilo je i nešto tužbi, barem jedna. Vidio sam, Vedran Matoš vas je tužio, bivši direktor TZ-a.
Je, tužio me i dobio je . Ja sam o njemu kao direktoru mislio najgore, on je grad upropastio. Međutim, stavio sam dvi riječi tu i kada smo došli na drugo ročište, ja sam rekao sucu ” njega to ne interesira što sam ja, ja ga poznajem jako dobro, njega interesira u životu samo jedna stvar, a to je lova”, rekao sam sucu ” sada ću ja izać vani ”, jer je sudac pitao hoćemo li se nagodit. Ja sam rekao da ga pitaju što traži i recite mu da se Bubalo slaže samo s pola, bez obzira što on kaže. On je rekao cifru, a sudac je rekao što sam ja rekao, ja sam mu platio i gotova priča.
Je li to bio jedini takav slučaj?
Da, jedini.
Nije vas Nina nikad sudski naganjala?
Nina? Možda si ti i zaljubljen u nju. Neman ja ništa protiv Nine.
Rekli ste da ste dugo u nekakvoj pauzi po pitanju estrade, ali imali nešto novo, neki projekt na kojem sada radite?
Bio je jedan projekt koji je dugo godina bio u meni. Međutim taj projekt sam mogao realizirati sam kao što sam imao i namjeru. Međutim, u svakom pogledu zahtjeva učešće Grada jer se radi o površini cijeloga grada. I držao sam ga pogotovo kada je došao Opara nije mi ni palo na pamet. I kada su došli ovi na vlast, sada smo lijepo imali dogovor. Ja mislim da će to biti najveći događaj u Splitu uopće. Ima i glazbe i kulture i sporta, svega. To bi trebalo bit ove godine za sv Duju. Oformili smo neki organizacijski odbor, baš uživam u tome.
Sprema se nešto veliko, čini mi se?
Bit ćete na vrijeme pozvani i obaviješteni.
Ivan ne bi sebi dopustio da mu dođe 20 ljudi na događaj.
Rade, bit će onoliko ljudi koliko vi imate čitatelja. Meni je to dosta. To znači cijeli grad.
Kratka pitanja. Advent u Splitu. Piše se da je to malo siromašnije ove godine, pa dogradonačelnik kaže da je to sve isto kao i lani. Ima li smisla ulagati u ta adventska zbivanja?
Nisam puno u tome, ali mislim da se građanima treba dat osnovno, a to su praznici. Čak imam jedno razmišljanje da Grad ne bi trebao odlučivati koja će biti cijena toga svega jer ako ti ugostitelju naplatiš X, on će to morat vratit. Dignuti će cijene pića, a treba gledat kako će to platit građani. Treba naći kompromis i napravit da bude taj Advent vrhunski u svim segmentima. To su dani kada je Grad dužan građanima dat. Vidim da su neke nesuglasice, ali vjerujem da će na kraju bit odlično. Imat će opet najposjećeniju Novu Godinu, to je sigurno. lani je započeta sa Severinom. Ja sam prije dva dana stavio da se mene pita, ali mene nitko ne pita, da bi to trajalo tri dana. Ja sam siguran da bi privatni kapaciteti bili rasprodani. Tri dana bi trajao doček. Dakle jedan dan bi po cijelom gradu posijao klape. Moraš im dati tri, četiri dana. Split je najveći magnet u Hrvatskoj, veći od Dubrovnika. Na jedan dan ne možeš ništa. Nova Godina traje tri sata, i tako ne možeš ništa, ali tri dana događanja se mogu riješiti sponzorski i na puno načina.
Za sam kraj. Imamo osnivanje mladih bendova iz raznih žanrova. Evo obratite se mladima koji se bave glazbom. Kakav savjet im možete dati s toliko glazbenog i menadžerskog iskustva?
I njima, a i prije u moje vrijeme sam svima isto kazao. Treba ići skalu po skalu. Međutim, ako u svojoj karijeri u jednom momentu osjetiš da si narastao, onda preskoči dvije skale. Dvoranu Gripe su radili oni za koje se 90% znalo da će ju napunit. Malo je tko da dvoranu Gripe nije prodao, inače ne bi išao. Sada je ista situacija, ide se sa onim kad imaš sa čime. Prije su to bile pjesme, danas je to i PR i marketing i mediji i tako dalje. Mladima se sada pruža puno veća prilika. Sada su došli novi, svjetski trendovi. Jutros mi iz Sinja javljaju, Vojko i Grše su skupa pjevali, bilo je 5.000 ljudi. Prostora ima, a ono što je najvažnije vratio se opet veliki interes za posjete. Sve posjete su fenomenalne i toga i kazališta i svega, a to je najvažnije.
Članak je objavljen u sklopu projekta koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
