Počinje najmisterioznija ceremonija na svijetu - konklava na kojoj će se izabrati novi Papa. Konklava, od latinskog "con clave" "soba pod ključem" jedini je izbor nekog čelnika na svijetu koji ima potpuno nepredvidljiv ishod, misteriozna je i pod potpunom omertom - i to je zasigurno jedan od razloga zašto je toliko zanimljiva ljudima, a ove godine čak i najmlađim generacijama.
Konklava počinje sutra i nepredvidivija je od bilo kojeg drugog izbora čelnika na svijetu. Za kardinale, njih 133 s pravom izbora, postoji obveza tajnosti za koju su položili zakletvu. Ali iznad svega tu je raširen osjećaj da će najmanje prva dva ili tri glasovanja - odlazak u izolaciju Sikstinske kapele je sutra popodne, a prvi glasački listići istu večer, pa potom dva kruga u četvrtak ujutro i dva popodne - poslužiti za "ispipavanje terena" kandidatima.
Dvojica kurijalnih kardinala, Talijan Pietro Parolin i Filipinac Luis Antonio Tagle, prema svjetskim medijima i društvenim mrežama najizgledniji su kandidati za idućeg poglavara Rimokatoličke Crkve, a u nekim zemljama otvorene su i kladionice.
No, tko u Sikstinsku kapelu uđe kao Papa, izlazi kao kardinal. Nemoguće je predvidjeti, dakle, tko će biti novi Sveti otac. Prema katoličkom vjerovanju, izabrat će ga Duh Sveti. Ili barem pomoći kardinalima u izboru.
Kako, prema vjerovanju katolika, Duh Sveti bira Papu?
Konklava za izbor 267. pape počinje sutra, 7. svibnja. U konklavi će sudjelovati 133 kardinala mlađa od 80 godina, potpuno izolirana od svijeta dok ne izaberu novog papu. No očekuje se i jedna ključna prisutnost – ona Duha Svetoga, za kojeg tradicija kaže da vodi kardinale u razlučivanju.
Kardinali dolaze iz različitih dijelova svijeta, s različitim iskustvima, kulturama i vizijama Crkve. Kako onda postižu dvotrećinsku većinu? Kako se Božji glas može čuti kroz osobne ambicije, podjele i napetosti između lokalnog i univerzalnog?
Prije glasovanja održavaju se opće kongregacije, gdje kardinali – s pravom glasa i bez njega – raspravljaju o stanju Crkve. „Ove rasprave pomažu definirati prioritete za sljedećeg papu i istaknuti određena imena“, kaže francuski biskup Matthieu Rougé za portal La Croix International.
U tim razgovorima otkrivaju se i posebne karizme kandidata. „Duh Sveti djeluje kroz te karizme“, kaže teolog i autor Christophe Raimbault, podsjećajući na riječi iz Prve poslanice Korinćanima: „Svakome se daje očitovanje Duha na korist svih.“
Duhovno razlučivanje traži otvorenost – kroz slušanje i molitvu. „Bez toga nema zajedničke odluke“, ističe kardinal Laurent Falque za spomenuti medij. „Duh ne djeluje odvojeno od osobne refleksije ni međusobnog dijaloga“, dodaje biskup Rougé.
Kroz duboko slušanje, Duh pomaže nadvladati predrasude i osobne interese. „To traži vrijeme i više susreta“, kaže Falque. Kardinal Cantalamessa dodaje da predanje Božjoj volji nije lako: „Prirodno je držati se vlastite autonomije.“
Strah od promjena i gubitka utjecaja čest je među kardinalima, ali Duh Sveti osvjetljuje te emocije i pomaže ih nadići. Srž razlučivanja je molitva – tišina u savjesti, gdje Bog govori. „Zato je konklava ‘s ključem’ – izdvojena da bismo mogli slušati“, objašnjava Raimbault. Liturgija, osobna molitva i glasovanja u Sikstinskoj kapeli stvaraju prostor za tu unutarnju tišinu.
Kako znati što je dobro za Crkvu? „Počinje s iskrenom željom – za jedinstvom, pravdom, mirom“, kaže Falque. Prioriteti poput evangelizacije ili diplomacije mogu utjecati na to tko će biti izabran.
Iznad svega, cilj je traženje Božje volje. „Duh stavlja agape – božansku ljubav – u središte razlučivanja“, kaže Raimbault. No Duh nikada ne nameće svoju volju, već djeluje u slobodi.
Kardinal Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI., za života je rekao: „Duh Sveti ne preuzima kontrolu. Daje nam slobodu, ali nas ne napušta. Možda jedino jamstvo koje imamo jest da stvari neće završiti potpunom katastrofom."
Što će se događati na konklavi?
Proces glasanja na konklavi odvija se dva puta dnevno – ujutro i popodne – s po dva glasačka kruga. Iznimka je prvi dan, kada se najčešće glasa samo jednom. Da bi netko bio izabran za papu, mora dobiti dvotrećinsku većinu glasova. Ako nakon više krugova nema pobjednika, a konklava se otegne, pravila nalažu da se u drugi krug glasanja šalju dva kandidata s najviše glasova, ali bez prava da oni sami glasuju.
Kardinali koriste elektronički sustav za signalizaciju ishoda glasanja: ako nijedan kandidat ne postigne potrebnu većinu, pritiskom na tipku aktivira se patrona koja pušta crni dim iz dimnjaka Sikstinske kapele – znak da papa još nije izabran. Kada do izbora dođe, iz dimnjaka se uzdiže bijeli dim, a od pontifikata Ivana Pavla II. zvone i zvona bazilike svetog Petra.
Nakon što netko bude kanonski izabran, dekan Kardinalskog zbora u ime svih kardinala upućuje izabranom pitanje: "Prihvaćaš li kanonski izbor za vrhovnog svećenika?" Ako kandidat pristane, slijedi sljedeće pitanje: "Kako želiš biti zvan?" Budući papa tada bira svoje papinsko ime, najčešće prema nekom svom prethodniku kojeg osobno cijeni. Tako je, primjerice, Benedikt XVI. uzeo ime po Benediktu XV.
Prihvaćanjem izbora, kandidat automatski postaje rimski biskup, Petrov nasljednik i poglavar Katoličke Crkve, te stječe potpunu, vrhovnu i neposrednu vlast nad cijelom Crkvom. Ako izabrani nije biskup, mora biti hitno zaređen. Naposljetku, jedan od kardinala iz reda đakona izlazi na balkon bazilike svetog Petra i uzvikne riječi:
"Annuntio vobis gaudium magnum – Habemus Papam!" ("Objavljujem vam veliku radost – Imamo papu!")
