Mjesto koje hoće živjeti. Naziv je to inicijative mještana Vranjica, poluotoka u Kaštelanskom zaljevu, malog pitoresknog dalmatinskog naselja sa starim kamenim kućama, zaštićenog kulturnog dobra. Da, sve se čini idilično, ali samo dok ne dignete pogled na ono što ga okružuje s obala Splita s jedne, Kaštela s druge strane i onoga što je na ulazu na poluotok.
Sve je dobro dok na panorami ne ugledate tvornice i pogone koje su zarobile Vranjic, dok ne vidite prašinu ugljena kako se diže iz obližnje industrijske luke, i masni film na površini mora.
Pjeskare se brodovi, otpada ima svugdje, i na obali i na morskom dnu. Svako malo novo onečišćenje. Posljednje su mještani zabilježili 1. prosinca u kasnim večernjim satima. Cijelom južnom stranom Vranjica na površini mora plutaju boje i kemikalije. Svi se ograđuju da nije njihova odgovornost. Počinitelj ostaje nepoznat, javlja 24 sata.
Najavljena je i gradnja naftnih terminala u Sjevernoj luci. Za Vranjičane je to kap koja je prelila čašu. Priču počinjemo sa Salonitom, bivšom tvornicom azbesta koja zauzima tisuće kvadratnih metara na samom ulazu na poluotok.
- Tu ispod nekadašnje tvornice ima mala plaža, a na nju uglavnom dolaze mještani okolnih gradova, poput Solina. Mještani Vranjica se tu ne kupaju jer znaju. Plaža je čak uvrštena u turističku ponudu Grada Solina, a ona je zapravo na pola metra od deponija azbestnog otpada. On je opasan u vidu sitnih čestica, a one su u mulju, ispire ih more. Najavljena je sanacija, ali više od najave nemamo. Tražimo da se konačno radi po zakonu i da se ulože maksimalni napori da se zaštiti zdravlje građana, sanira prostor tvornice i azbesta koji je i dalje svugdje oko nas – kaže za 24 sata Branimira Mikelić Vitasović.
Što se danas događa u samom prostoru Salonita možete više pročitati na portalu 24 sata.
