Režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada doživio je konačni kolaps, što označava kraj gotovo 14 godina dugog sukoba u Siriji. Ofenziva opozicijskih snaga, predvođenih grupom Hayat Tahrir al-Sham (HTS), započela je intenzivnim napadima na Alep krajem studenog. Nakon što je drugi najveći grad u zemlji brzo pao, opozicija je nastavila svoj nezaustavljivi pohod prema jugu, zauzimajući ključne gradove Homs i Hamu. Time su slomili posljednje linije obrane Assadovog režima, što je kulminiralo padom glavnog grada Damaska.
Unatoč pokušajima režimskih snaga da zadrže kontrolu, njihova slabost i nedostatak resursa omogućili su opozicijskim snagama ulazak u Damask bez značajnijeg otpora. Građani glavnog grada, koji su godinama živjeli pod represijom, masovno su izašli na ulice slaveći pad režima. Assad je u tom trenutku napustio grad, a njegova lokacija ostaje nepoznata. Ovaj događaj predstavlja prekretnicu u povijesti sukoba koji je započeo 2011. godine tijekom Arapskog proljeća, kada su se prosvjedi protiv Assadove autoritarne vlasti pretvorili u razorni građanski rat.
Međunarodna zajednica brzo je reagirala na pad Damaska. Specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda za Siriju nazvao je događaj povijesnim trenutkom i pozvao na mirnu tranziciju vlasti. Istovremeno, ključni saveznici Assadovog režima, Rusija i Iran, suočavaju se s posljedicama ovog prevrata. Rusija je izrazila zabrinutost zbog potencijalne destabilizacije regije, dok je Iran započeo evakuaciju svojih vojnih i političkih dužnosnika iz Sirije. Njihova smanjena vojna i financijska podrška Assadovom režimu u posljednjim mjesecima bila je jedan od faktora koji su doveli do njegovog pada.
🇸🇾👀 Syrian rebels have entered Assad's palace in Damascus. What Russia has been building in this country for almost 10 years has been destroyed.
‼️ This morning, the rebels announced the beginning of a new era. People in Syria are celebrating in the streets. pic.twitter.com/qqH9q3qLY6
— MAKS 24 🇺🇦👀 (@Maks_NAFO_FELLA) December 8, 2024
Pad Assadovog režima dolazi u kontekstu šire destabilizacije regije. Eskalacija sukoba između Izraela i Hezbollaha dodatno je oslabila Assadove pozicije, dok su unutarnje slabosti režima, uključujući ozbiljnu ekonomsku krizu i iscrpljenost vojnih resursa, ubrzale njegov kolaps. Analitičari smatraju da je ovo rezultat dugogodišnjih pogrešnih političkih i vojnih poteza Assadove vlade, kao i smanjenja potpore međunarodnih saveznika.
Ovi događaji označavaju kraj više od pet desetljeća vladavine Assadove obitelji, koja je dominirala sirijskom politikom od 1970. godine. Međutim, budućnost zemlje ostaje neizvjesna. Lider HTS-a, Abu Mohammed al-Jolani, obećao je milosrdno postupanje prema civilima i amnestiju vojnicima koji polože oružje, no pitanje je hoće li opozicijske skupine uspjeti uspostaviti stabilnu vladu koja će predstavljati sve segmente sirijskog društva.
Dok Sirijci u Damasku slave, međunarodna zajednica pomno prati razvoj situacije, pozivajući na dijalog i pomirenje među zaraćenim stranama. Ključno pitanje ostaje hoće li Sirija, nakon godina razaranja, uspjeti pronaći put ka miru i obnovi, ili će ulazak opozicije u Damask otvoriti novu fazu sukoba. Analitičari upozoravaju da pad jednog režima ne garantira stabilnost, već zahtijeva sustavni pristup izgradnji političkog i društvenog poretka koji će zadovoljiti potrebe svih građana.
