Na splitskom Kocunaru živi Ivanka Dabro sa suprugom i šestero djece, od toga je troje njezine biološke, a troje djece su udomili prije devet godina.
„Nekoliko puta sam išla u dom za nezbrinutu djecu. Promatrala sam tu djecu i željela sam da vikendima dolaze u naš dom jer sam čula da postoji takav projekt. Međutim iz doma su mi rekli da je taj projekt ugašen, jer se nije ispostavio dobrim zbog toga što se djeca previše vežu za domaćine. Međutim, nisam odustajala i željela sam se ostvariti na neki plemeniti način. Čula sam za program udomiteljstva i predložila sam mužu da udomimo jedno dijete. Muž u početku nije podržavao takvu ideju, a ja sam ga cijelo vrijeme uvjeravala da to želim“, kazala je Ivanka Dabro za emisiju "Radosna vijest" Splitsko-makarske nadbiskupije.
Ivanka i suprug u braku su više od 30 godina i imaju tri sina. Iako suprug u početku nije podržavao ideju udomiteljstva, ubrzo nakon toga udomili su troje djece od 4, 6 i 8 godina.
„Kada su oni tek došli kod nas, bili su poprilično živi. Svi naši susjedi su znali da smo udomili djecu. Vrištali su, skakali su, zvali su s ulice. Ovaj najmlađi je bio vrlo nestašan. Rekla sam tada mužu da je ovo preveliki zalogaj za nas, da ipak nećemo moći odgajati još troje djece. Međutim, moj muž, koji se u početku protivio mojoj inicijativi odlučio je da će na sebe preuzeti brigu te da u ni u kojem slučaju neće vratiti niti jedno dijete u dom“, prepričava Ivanka.
Biološkim roditeljima su zbog njihove nebrige djeca oduzeta i smještena u dom za nezbrinutu djecu, a sve je išlo preko Centra za socijalnu skrb Split.
„Uvjeti da bi netko mogao udomiti dijete su propisani zakonom, ali te uvjete uglavnom ispunjavaju svi građani Republike Hrvatske. Znači, trebali biste biti hrvatski državljanin ili državljanin Europske unije, ali sa stalnim boravkom u Hrvatskoj, morate imati poslovnu sposobnost, ne smijete biti kažnjavani, a pogotovo je važno da niste osuđivani za obiteljsko nasilje te da vam nisu izricane neke mjere obiteljsko-pravne zaštite, trebali biste imati vlastite prihode i normalne stambene uvjete. Osim toga, najvažnije je da imate visoku motivaciju kako biste se mogli nositi sa svim što udomiteljstvo nosi“, kazuje Sanja Kuvačić, socijalna radnica u Timu za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Split.
„Broj udomitelja našeg Centra, dakle Centra za socijalnu skrb Split s podružnicama je trenutno 120 udomiteljskih obitelji, od toga je 46 nesrodničkih udomiteljskih obitelji, dakle onih obitelji koje brinu ili će brinuti za djecu koja nisu u njihovom srodstvu, a 66 je srodničkih udomiteljskih obitelji koje su s udomiteljskom obitelji u nekom srodstvu. Nama svaka udomiteljska obitelj je vrijedna i kada dobijemo novu takvu obitelj, mi smo uistinu sretni jer znamo da će barem jedno dijete dobiti priliku živjeti u obiteljskom okruženju“, nastavila je u nastavku Vedrana Radić Brajnov, psihologinja u Timu za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Split.
Međutim, u javnosti postoji mišljenje kako proces udomljavanja predugo traje.
„Osim te procjene u koje oni ulaze kroz naše razgovore i psihologijsko testiranje, obavezni su završiti jedno osposobljavanje gdje kroz 40 sati kroz radionice i predavanja dobivaju puno informacija da bi znali što ih čeka nakon udomljavanja. Kada cijeli taj proces završi oni dobiju priliku udomiti neko dijete“, ustvrdila je Vedrana iz Centra za socijalnu skrb Split“, pojašnjava za Splitsko-makarsku nadbiskupiju.
U društvu postoji nerazumijevanje pojedinaca kada je u pitanju udomiteljstvo.
„Postoji neka predrasuda da su neki udomitelji potaknuti željom da se materijalno okoriste udomiteljstvom. Udomitelji dobivaju materijalnu podršku za svako udomljeno dijete. Međutim kada sve uzmemo u obzir i ono što oni moraju pružiti djetetu ne može se podmiriti nikakvim novcem. Brojni udomitelji novčane iznose koje dobivaju za svako dijete stavljaju sa strane kako bi u budućnosti to dijete imalo svoj novac“, ustvrdila je Radić Brajnov.
Međutim, svojoj i udomljenoj djeci, obitelj Dabro želi razviti zdravu osobnost kroz sve talente.
„Mislim da su oni socijalizirana djeca, dobri su i u školi, imaju jako dobre prijatelje i ponašaju se kao sva druga djeca“, kazuje Ivanka te nastavlja:
„Drago mi je da se razvijaju kroz neke vještine koje vole i znam da ih to čini sretnima“, podvukla je.
Centar za socijalnu skrb inzistira na kontaktu djece s njihovim biološkim roditeljima, a udomiteljica Ivanka to podržava.
„S time nemam nikakvih poteškoća, dapače, voljela bih da njihovi roditelji budu spremni i sposobni da ih ponovno prime. Smatram da ta djeca moraju imati kontakt s biološkim roditeljima. Biološke veze ne mogu 'otkinuti' nikakvi papiri“, ustvrdila je humana udomiteljica koja je kazala da joj je u vjera u Boga pomogla da postane bolja, plemenitija i humanija osoba.
„U svemu ovome mi je vjera pomogla. Pomogla mi je da podnesem svaku kritiku, a da me ista ne povrijedi“, zaključuje Ivanka Dabro u izjavi za "Radosnu vijest".
U svakom slučaju djece u hrvatskom domovima ima mnogo, a samo jednome djetetu darovati zdravu obitelj veliko je i dobro djelo. Ako postoji ta plemenita klica u tvom srcu, otiđi i informiraj se u Centar za socijalnu skrb u Splitu.
