Nakon što su najmlađi polaznici glumačkih radionica PlayDrame izvrsno odradili svoje predstave, na red su došli i odrasli. Ove je godine svim polaznicima na programu najveći renesansni dramatičar William Shakespeare. Imali smo priliku pogledati komediju San ljetne noći u izvedbi sljedeće skupine: Milenka Brekalo, Leo Murgić, Nada Piacun, Ksenija Pribilović, Jurica Škalabrin, Ana Vučković, Ivana Zaninović, Viviana Zoković, Filipa Dora Ćapeta, Petar Jaman, Lukrecija Perišić, Jelena Radić, Luka Šamadan, Linda Žitnik.
Na samome početku treba istaknuti činjenicu koja zahtijeva veliku pohvalu za voditelje PlayDrame, a još više za vrijedne amaterske glumce. Vidljivo je da je u odnosu na prošlu godinu pristiglo još članova, a ona „stara“ postava već je prepoznatljiva – neki od muških glumaca i dalje sjajno odrađuju uloge prevarenih ljubavnika, neke djevojke dobivaju zahtjevniji scenski pokret jer su se već „ispraksirale“ u njemu, a stariji polaznici opet su pokazali da je njihov forte odlično snalaženje u komedijama.
San ljetne noći počiva na trima fabularnim linijama. Prva se tiče Tezejeve svadbe i ljubavnih zavrzlama još dva mlada para, druga govori o čarobnom svijetu vila i vilenjaka koji utječu na zaplete, a treća predstavlja teatar u teatru kroz izvedbu „Pirama i Tizbe“.
Na početku se mladići Demetrije i Lisandar zaljubljuju u lijepu Hermiju. Ona voli Lisandra, a nesretna Helena Demetrija. Kada u ljubavne jade svoje prste umiješaju nadnaravna bića, Lisandar zavoli Helenu, a Demetrije Hermiju. Nakon što u jednome trenutku obojica požele Helenu, dolazi do sretna raspleta jer Demetrije zavoli nju, a Lisandar i Hermija ostaju zajedno.
Sjajno je osmišljena predstava „Piram i Tizba“ koju skupina najboljih komičara u postavi glumi za Tezeja i njegovu odabranicu Hipolitu. Glumljenje zida i karikiranje ljubavnih jada i samoubojstva možda su i vrhunac predstave. Bilo je tu i konjskih glava, ljubavnih napitaka, spletki i ruganja, no završilo je baš kako je i trebalo – happy endom, uz sjajan izbor moderne glazbe koja je odlično upotpunila dojam.
Pošteno je reći da velik dio sada već standardne postave amaterskih glumaca PlayDrame pokazuje odličnu snalažljivost u promjeni žanrova (prošle je godine u pitanju bila drama/tragedija), neki su od njih vrlo prepoznatljivi, ali ne i jednodimenzionalni, jako se trude i pokazuju nedvojben glumački talent. Raspodjela je uloga vrlo ravnomjerna i logična, a osobito je zanimljivo što, za razliku od Shakespeareova vremena, PlayDramu većinom nose glumice. Kako su renesansne komedije pisane za muške glumce, posebnu pohvalu upućujemo svim ženama koje su se sjajno snašle u ulogama muškaraca (ponajviše djevojčicama u Na tri kralja i Tezeju u Snu ljetne noći), prilagodile registar glasa, držanje i odnos s partnericama. Možemo se samo nadati da će ove šarolike i bogate skupine nastaviti vrijedno i uspješno djelovati u istom sastavu jer glumački kontinuitet dao im je kvalitetu, šarm i prepoznatljivost.
